Suradnici

Nancy Abdel Sakhi diplomirala je glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. U Sarajevu igra u brojnim predstavama od kojih vrijedi izdvojiti Full Monty i Romea i Juliju te u Narodnom pozorištu u Sarajevu Pobunu i Okrutno i nježno. Hrvatskoj publici se predstavila uspješnom ulogom Gospođe Muller u predstavi Kazališta Planet Art Sumnja u režiji Marka Torjanca. Nakon toga igra u mnogim hrvatskim javnim i neovisnim kazalištima, značajnije suradnje vežu je uz HNK Ivana Cesarca u Varaždinu gdje ostvaruje mnoge zapažene uloge, Kazalište KNAP u kojem igra u predstavi Malo morgen te s festivalom Krležin gvozd gdje igra Evu u Adamu i Evi Miroslava Krleže u režiji Georgija Para. Igrala je i u nekoliko serija u BiH i Hrvatskoj, a hvaljenu ulogu ostvarila je u filmu Nafaka Jasmina Durakovića.

Amar Bukvić diplomirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Glumački put započeo je u nezavisnim produkcijama pri čemu treba izdvojiti ulogu Blažeka i još desetak likova u predstavi Teatra Exit Kako misliš mene nema za koje je nagrađen nagradom Zlatni smijeh na Danima Satire, nagradom Zlatni lav za glavnu mušku ulogu na festivalu Zlatni lav u Umagu, Nagradom Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na Festivalu glumca u Vinkovcima te Nagradom hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca 2007 godine. Među zapaženim kazališnim ostvarenjima izdvaja se uloga Dine u predstavi Djeca sa CNN-a u režiji Aide Bukvić u Glumačkoj družini Histrion za koju je 2009. godine nagrađen nagradom Marul za najbolju mušku ulogu na festivalu Marulićevi dani, Nagradom Fabijan Šovagović za najbolju mušku ulogu na Festivalu glumca u Vinkovcima, nagradom Najhistrion, te Nagradom hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca. U Kazalištu Planet Art ostvario je jednu od svojih dojmljivijih uloga u predstavi Prekidi u režiji Marka Torjanca za koju je nagrađen međunarodnom Nagradom za najboljeg mladog glumca na Festivalu mladog glumca Zaplet 03 u Banja Luci 2011. godine. Kao stalni član ansambla Dramskog kazališta Gavella igra u predstavama Othello, Hrvatski bog Mars, Antigona, Prolazi sve, Dundo Maroje, Nosi nas rijeka i drugima. Na TV-u i filmu odigrao je također više zapaženih uloga od kojih treba izdvojiti ulogu u filmu Petra Oreškovića Svršetak igre te uloge u sitcomu Bibin svijet, dramskoj seriji Ja, Che Guevara, telenoveli Ponos Ratkajevih i u seriji Najbolje godine.

Zrinka Cvitešić diplomirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2005. godine članica je ansambla Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu u kojemu je ostvarila mnoge glavne uloge poput Julije u Romeu i Juliji, Roksa/Anybody’s u Priči sa zapadne strane, Gwendoline u Becketu, Irinu u Tri sestre, Gwendolen u Važno je zvati se Ernest, Jenny u Operi za tri groša, Nicole u Građaninu plemiću i druge. Značajne uloge ostvarila je i u drugim kazalištima među kojima se izdvajaju uloge u predstavama Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija, Teatra ITD, Kazališta Trešnja, Kazališta Kufer i Kazališta Planet Art u kojemu je odigrala jednu od svojih najboljih uloga, Becku u Zečjoj rupi D.L. Abairea u režiji Marka Torjanca. Snimila je više filmova, među kojima se izdvajaju Veliko spremanje, Konjanik, La femme musketeer i mnogi drugi. Za ulogu u filmu Što je muškarac bez brkova? nagrađena je Zlatnom Arenom na Filmskom festivalu u Puli i nagradom Srce Sarajeva na Sarajevskom filmskom festivalu 2006. godine. Za ulogu u fimu Na putu ponovno nominirana je za Europskog Oskara i za Srebrnog medvjeda u Berlinu, a osvojila je sedam nagrada za najbolju glumica na filmskim festivalima diljem svijeta, između ostalog Zlatnu Arenu na Filmskom festivalu u Puli i međunarodno priznanje Shooting Star. U kazalištu se od nagrada izdvajaju Nagrada Mila Dimitrijević za ulogu Irine u drami Tri sestre 2006. godine, nagrada Zlatni smijeh na Danima satire za ulogu Nicole u predstavi Građanin plemić i Nagrada Laurence Olivier u kategoriji najbolje glumice u mjuziklu Once, 2014. u Londonu.

Franjo Dijak diplomirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Glumački put započinje u neovisnim kazalištima i produkcijama među kojima se izdvajaju uloge u predstavama Teatra Exit Istok, Igre u dvorištu, Adrian Mole, Komadi, Alisa iz kompjutera, Noževi u kokošima te u predstavama Teatra ITD Shopping and Fucking, Murlin Murlo i Žaba. Od uloga u neovisnim produkcijama svakako valja izdvojiti i ulogu Adama u Adamu i Evi Teatra Kufer i ulogu C.S. Lewisa u Posljednjoj Freudovoj seansi, jednu od njegovih najboljih uloga. Kasnije postaje stalnim članom Dramskog kazališta Gavella gdje značajne uloge ostvaruje u predstavama Gospođica Julija, Četvrta sestra, Mećava, San Ivanjske noći, Život je san, Barbelo, o psima i djeci, Leda, Zločin i kazna, Amadeus, Hrvatski bog Mars i drugima. Značajnije uloge ostvario je u fimovima Srce nije u modi, Kraljica noći, Vratite im Dinamo, Sex, piće i krvoproliće, Lopovi prve klase, Karaula, Sve džaba, Pravo čudo, Goran i drugima te u serijama Veliko spremanje i Žutokljunac. Dobitnik je Nagrade za najboljeg mladog glumca Festivala Malih scena u Rijeci, Nagrade hrvatskog glumišta 2005. godine i Nagrade za najbolju mušku ulogu na Festivalu u Montrealu za ulogu u filmu Goran .

Luka Dragić diplomirao je 2001. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od 2004. član je Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, gdje igra naslovne uloge u predstavama Očevi i sinovi, Romeo i Julija, Važno je zvati se Ernest, Hamlet i mnogim drugima.. U Teatru &TD igrao je u predstavama Proljetno buđenje, Kako ubiti predsjednika i Shopping & Fucking, u GDK Gavella u predstavi Kuća/vrt, u Teatru Rugantino igra u predstavi Terapija, u Teatru Exit u predstavi Kreket za koju je 2014. godine dobio nagradu Zlatna Žar ptica na Naj Naj Festivalu u Kazalištu Žar ptica i Nagradu Nevenka Filipović na festivalu glumca u Vinkovcima. Sudjelovao je na Dubrovačkim ljetnim igrama u predstavama Dundo Maroje, Radionica za šetanje, izmišljanje i pričanje i Hamlet. Igrao je u filmovima Kraljica noći, Ne dao Bog većeg zla i Nije bed te u televizijskoj seriji Bumerang, Počivali u miru i drugima. Godine 2003. dobio je Vjesnikovu Nagradu Dubravko Dujšin za ostvarene uloge u predstavama Očevi i sinovi i Proljetno buđenje, a 2007. dobiva godišnju Nagradu HNK Mila Dimitrijević za ulogu u predstavi Važno je zvati se Ernest. Upravo u predstavama Planet Arta U posjetu kod gospodina Greena i Velika zvjerka Luka Dragić pokazao je glumačku zrelost i disciplinu, što ga je svrstalo među vodeće glumce svoje generacije. Bavi se i glumačko-pedagoškim radom.

Natalija Đorđević diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Neke od svojih najznačajnijih uloga ostvarila je u Teatru ITD, Kazalištu Žar Ptica i Dramskom Kazalištu Gavella u predstavama Top Girls,Alisa, Trainspotting, Negdje dalekoBakino srce, Murlin Murlo, ,Atentatori, Bez glume, molim, Kako ubiti predsjednika, Kako sam naučila voziti, Diva, Mrvice iz dnevnog boravka, Čudnovata istina, Amadeus, Umišljeni bolesnik i druge, a jednu od najboljih uloga ostvarila je u predstavi Kazališta Planet Art Tko je ovdje lud?. Autorica je dviju monodrama: Potrošeni snovi i Silent Screams na engleskom. Igrala je u serijama Bitange i princeze, Naša mala klinika, Luda kuća, Drž’te lopova, Cimmerfraj, Stipe u gostima, Libertas, Cvjetni trg, Radio i ja, Naši sretni trenuci i drugima. Snimila je dvadesetak radio-drama. Dobitnica je Nagrade hrvatskog glumišta za najbolju mladu glumicu za ulogu Bake u predstavi Kako sam naučila voziti, Nagrade Fabijan Šovagović za najbolju glumicu na Festivalu glumca u Vinkovcima za ulogu Lane u predstavi Diva i Nagrade za najbolju glumačku interpretaciju na Međunarodnom festivalu monodrame u Umagu za monodramu Potrošeni snovi za koju je primila i povelju Faina Ranjevska na Međunarodnom festivalu u Taganrogu u Rusiji. Dobitnica je Nagrade za skupnu igru za predstavu Bez glume, molim na festivalu Zlatni lav u Umagu i Nagrade za skupnu igru u predstavi Družba Pere Kvržice na Naj, naj, naj festivalu. Nominirana je za Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju sporednu glumicu u predstavi Diva i Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju glumicu u radio-drami Dvije.

Lana Gojak glumom se bavi od malih nogu, od 1997. kao članica Dramskog studija INK Pula i polaznica projekta MKFM-a sudjelovala je na nizu radionica renomiranih svjetskih i hrvatskih kazališnih pedagoga. Diplomirala je glumu 2007. godine na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Tijekom studija igrala je u predstavama Zaljubljenici (INK) i Kronovo (p)lutajuće glumište (Epilog teatar) u režiji Roberta Raponje, Veliki zavodnik (KNAPP) Matjaža Latina i Balade Petrice Kerempuha Borisa Svrtana za koju je osvojila Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu. U zagrebačkoj Maloj sceni glumi u predstavama Bum Tomica Ladislava Vindakijevića za koju je 2007. godine nagrađena nagradom Zlatna žar ptica na Festivalu Naj Naj, Zabranjeno za mlađe od 16 Ivice Šimića za koju je nagrađena Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju ulogu u predstavi za djecu i mlade 2007. godine i u predstavi Debela Snježane Banović. Trenutno je zaposlena u ansamblu Istarskog narodnog kazališta, INK Pula gdje je ostvarila uloge u Djevojačkoj večeri Violete Tomić, Neboderu Edvina Liverića, Salomi, Elektri i Virginiji Woolf Damira Zlatara Freya, Časti Ivice Šimića, Samicama Matije Ferlina, Istom licu Ivana Lea Leme, Kako je Dunda spasila domovinu Snježane Banović, Knjizi o Džungli Andree Gotovine i Marijane Kardelj, Rinimo ga naprid i Oštarici Mirandolini Jasminka Balenovića, Thelmi i Louise Dalibora Matanića, Tramvaju zvanom žudnja i Legendi o Sv. Muhli Dražena Ferenčine. Igrala je u predstavi Blak u režiji Ines Pletikosa te Egzorcizmu Dalibora Matanića. Uz kolegu Rade Radolovića režirala je i glumi u dječjoj predstavi Ima da te ima. Igrala je naslovnu ulogu u TV seriji Ne daj se, Nina.

Anastasija Jankovska svoje glumačko školovanje započinje na Državnoj akademiji dramske umjetnosti u Sankt Petersburgu, a zatim po povratku u Zagreb upisuje i dilomira glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Prva uloga kojom se predstavila na kazališnoj sceni i na sebe svratila pažnju bila je uloga Sestre James u Sumnji Kazališta Planet Art u režiji Marka Torjanca. Nakon toga nastupa u predstavama kazališta Mala Scena, Teatra ITD i drugima, a ubrzo nakon diplome postaje stalnom članicom HNK u Splitu gdje je ostvarila mnoge zapažene uloge te je više puta nagrađivana, među ostalim i Nagradom Sabrija Biser na 34. Danima satire u Zagrebu, Nagradom Fabijan Šovagović za najbolju glumicu za ulogu u predstavi Srce veće od ruku Teatra Play Drama, nagradom Marul na festivalu Marulićevi dani i Nagradom hrvatskog glumišta.

Nataša Janjić diplomirala je glumu 2004. godine na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a od 2006. godine stalna je članica ansambla Dramskog kazališta Gavella. U kazalištu je odigrala više od dvadeset zapaženih uloga započevši s ulogom Sonie u predstavi Život X 3 Yasmine Reza u kazalištu Mala scena i ulogom  Marije Kraljić u predstavi Što ćemo sad? Branka Đurića u Kazalištu KNAPP za koje je  2005. godine nagrađena Nagradom Sabrija Biser na Danima satire u Zagrebu, Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju mladu glumicu i Nagradom Ivo Fici za najboljeg glumca na Festivalu glumca u Vinkovcima. Za uloge Tanje u predstavi Četvrta sestra Janusa Glowatzkog i Helene u predstavi San ljetne noći W. Shakespearea u Dramskom kazalištu Gavella nagrađena je 2008. godine nagradom Zlatni smijeh za najbolju glumicu na Danima satire u Zagrebu, Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju mladu glumicu i nagradom Ardalion za najbolju glumicu na Jugoslovenskom pozorišnom festivalu u Užicu. Neke od svojih nauspješnijih uloga ostvarila je u predstavama Kazališta Planet Art Prekidi i Ritina škola, obje u režiji Marka Torjanca. Za ulogu Alice u predstavi Prekidi nagrađena je Nagradom za najbolju mladu glumicu na Festivalu mladog glumca Zaplet 03 u Banja Luci 2011. godine. Za ulogu Rite u Ritinoj školi primila je Nagradu Fabijan Šovagović za najbolju žensku ulogu na 22. Festivalu glumca u Vinkovcima 2015. godine, nagradu Osmijeh Biokova za najbolju žensku ulogu na Makarskom kulturnom ljetu 2015., Nagradu za najbolju žensku ulogu na festivalu Murtalije na Murteru 2014. godine i Nagradu za najbolju žensku ulogu na festivalu Glumište pod Murvom u Skradinu 2014. godine. Iste godine bila je za ulogu Rite nominirana za Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju glumicu. Jedna je od malobrojnih mladih glumica u Hrvatskoj koja je na filmu odigrala mnoge zapažene uloge kao što su uloge u filmovima Volim te Dalibora Matanića, Kenjac Antonia Nuića, Pravo čudo Lukasa Nole, Kradljivac uspomena Vicka Ruića, Sveti Georgije ubiva aždahu Srđana Dragojevića, Atomski zdesna Srđana Dragojevića, Goran Nevija Marasovića i mnoge druge. Za ulogu u filmu Sve džaba nagrađena je na Filmskom festivalu u Puli Zlatnom Arenom za sporednu ulogu 2006. godine. Na TV-u smo je gledali u serijama Mamutica, Na terapiji i Prava žena.

Slavko Juraga diplomirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Nakon diplome angažiran je u Gradskom kazalištu Trešnja, a od 1999. član je ansambla Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Među važnijim ulogama izdvajaju se Goetheov Faust, Demeter Stanzides u Dalekoj zemlji Arthura Schnitzlera, Fra Lorenzo u Romeu i Juliji, Alan Ford u Alanu Fordu, Roberto Zucco u Robertu Zuccu; Porfirogenet u Svrsi od slobode, Fernand Krapp u Fernandu Krappu, Nepoznati u Putu u Damasku, a u Kazalištu Planet Art odigrao je Philla u Velikoj Zvjerci, jednu od svojih najboljih uloga. Nastupio je u filmovima i TV dramama Krhotine, Cijena života, Dubrovački suton, Peacemaker, Kositreno srce, Mlakarova ljubav, Against All Odds i drugima. Režirao je i napisao scenarij za predstavu Moj križ svejedno gori i koreodramu Stela Maris – Legenda.

Filip Juričić diplomirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Član je stanog ansambla Gradskog kazališta Komedija gdje igra u predstavama Svoga tela gospodar, Opasne veze, Ukroćena goropadnica, Dobra duša iz Sečuana, Mala kavana, Bljesak zlatnog zuba i drugima. Od početka nastupa i u drugim kazalištima, pa tako ostvaruje značajne uloge u predstavama Don Huan ili ljubav prema geometriji HNK Zagreb, U noći Kazališne družine Kufer, Prokleti ne idu na Bali HNK Rijeka, Višnjik Kazališta Virovitica, Ondine i Spašeni na Dubrovačkim ljetnim igrama, Što ćemo sad Kazališta KNAPP, Žaba i Idiot Teatra ITD, Kako misliš mene nema Teatra EXIT, Falštofijada i Legenda o sv. Muhli Glumačke družine Histrion, Jebote kol’ko nas ima Kazališta Kerempuh, Nemreš pobjeć od nedjelje i 39 stepenica Ludens teatra i Život u kazalištu u vlastitoj produkciji, a jednu od svoijih najboljih uloga ostvario je u predstavi Zečja rupa Kazališta Planet Arta. Igrao je u mnogim filmovima među kojima valja izdvojiti Tu Zrinka Ogreste, Seks, piće i krvoproliće Borisa T. Matića, The Show Must Go Nevija Marasovića i mnoge druge te u serijama Kad zvoni, Ljubav u zaleđu, Naša mala klinika, Larin izbor, Tajne, Prava žena i drugima. Dobio je Nagradu hrvatskoga glumišta za najboljeg mladog glumca za ulogu u predstavi U noći, Nagradu Zlatni smijeh na 31. Danima satire 2007. godine, nagradu Zlatni lav u Umagu 2007. godine, Nagradu Ivo Fici na 15. Festivalu glumca u Vinkovcima 2008. godine, nagradu Mostarska liska i Nagradu za najboljeg glumca na Festivalu mladoga glumca u Banja Luci te Nagradu Fabijan Šovagović na 21. Festivalu glumca 2014. godine za ulogu Petruccija u predstavi Ukroćena goropadnica.

Matija Kačan diplomirao je glumu na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Prije upisa na Akademiju sudjelovao je kao glumac-pjevač u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija na predstavama Gubec beg i Aida te u kazalištu Trešnja u predstavi  Ljepotica i zvijer. Za vrijeme školovanja u Splitu glumio je u predstavama HNK Split Splitski akvarel i Hamlet, na Splitskom ljetu u predstavama  Moje dijete i Hekuba te u kazalištu Play drama  u predstavi Marjane, Marjane. Nakon završenog studija vraća se u Zagreb gdje je radio u Teatru &td-u  predstavu  Grešnici, a zatim u Dubrovniku predstavu  Carevo novo ruho. Član je ansambla Kazališta Trešnja. Igra u mnogim serijama i filmovima. Pohađao je Masterclass Jana Fabrea u Belgiji.

Slavica Knežević diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Tijekom studija i tri godine nakon njega radi u grupama Pozdravi i Akter. Od 1983. godine stalna je članica ansambla Dramskog kazališta Gavella. Igrala je u gotovo svim zagrebačkim kazalištima, od kojih izdvajamo Planet Art (Sumnja, Plemena i Zečja rupa), Teatar Exit, Epilog teatar, INK Pula, Dubrovačke ljetne igre, Histrione i Kerempuh. Do danas je odigrala više od sedamdeset glavnih i sporednih karakternih uloga u klasičnom i modernom repertoaru za što je višestruko nagrađivana: Sedam sekretara SKOJ-a za predstavu Kažu da je sova bila pekareva kći, Nagradu za najbolju ulogu na Jugoslavenskom radijskom festivalu u Ohridu za ulogu u radio igri Komarica, dvostruka je dobitnica nagrade Zlatni smijeh na Danima satire i to za ulogu Evelin u predstavi Osam lakih komada i ulogu Štefanije u predstavi Hercegovci za volanom, dobitnica nagrade Najhistrion za ulogu babe Urše u predstavi Grička vještica, tri puta je nagrađena Nagradom za najbolju glumicu sezone Dramskog kazališta Gavella i to za sezone 2003./04. (Desa u Ptičicama), 2004./05. (Trish u Kuća/vrt) i 2011./12. (Zorka u Crnim očima), nagrađena je Nagradom Fabijan Šovagović za najbolju žensku ulogu za ulogu Nat u predstavi Zečja rupa na 17. Festivalu glumca u Vinkovcima 2010. Više od deset godina bila je prisutna u programu za djecu na Hrvatskoj televiziji, od sinhronizacije animiranih filmova (Bubimir, Čarobnjakov šešir i dr.) do dugogodišnjih odgojno-zabavnih emisija (Poštanski sandučić, Mala škola i dr.). Igrala je u mnogim TV dramama i TV filmovima (Generalov carski osmijeh, Dan kornjače, Lude gljive i dr.), serijama (Smogovci, Tužni bogataš,Horvatov izbor, Bibin svijet, Da sam ja netko i dr.) i drugim domaćim i stranim filmovima (Dvanaestorica žigosanih, Snivaj zlato moje, Ti mene nosiš, Zagrebačke priče: Praznik demokracije, Narodni heroj Ljiljan Vidić i dr.). Godinama se bavi pedagoškim radom (kazališne radionice u organizaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, gost predavač na Akademiji u Osijeku), a posljednjih nekoliko godina angažirana je kao vanjski suradnik na katedri Glume na Akademiji dramske umjetnosti. Držala je i mnoge radionice za glumu i Stand-up komediju. Režirala je predstave Velika Zvjerka i Plemena u Kazalištu Planet Art u kojima se glumci višestruko nagrađivani. Ujedno je bila asistent redatelja u radu na predstavi Sumnja.

Filip Križan diplomirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Odmah nakon diplome postaje član ansambla Dramskog kazališta Gavella gdje među ostalim značajnije uloge ostvaruje u predstavama Barbelo, o psima i djeci, Alabama, Tartuffe, Prolazi sve, Platonov ili Drama bez naslova i drugima. Nastupa i izvan kazališta Gavella, a svoju prvu prfesionalnu ulogu ostvario je u predstavi Zečja rupa Kazališta Planet Art. Igrao je u tv serijama Mamutica, Odmori se, zaslužio si, Bitange i princeze, Operacija kajman, Dobre namjere i drugima. Na filmu se izdvajaju uloge u Ništa osobno i Pink Expressu. Za filmsku vježbu Ivana Livakovića Harakiri djeca dobio je nagradu FRKA za najbolju mušku ulogu 2009. godine.

Robert Kurbaša rođen je 1977. godine u Splitu, gdje je završio osnovnu školu, a potom i II. jezičnu gimnaziju. Godine 1997. završio je govorničku školu u organizaciji Hrvatskog filološkog društva, a 1996. upisao je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu. Nakon završene Akademije dobiva stalni angažman u HNK Split. Igrao je u mnogim kazališnim predstavama, među kojima su: Seneka, Edip; F.Molnar, Liliom; W. Shakespeare, Macbeth i Oluja; M. Krleza, Gospoda Glembajevi; V. Stulli, Kate Kapuralica; H. Bojčev, Pukovnik Ptica; J. Fosse, Varijacije o smrti; Gogolj, Revizor; Moliere, Don Juan; Prohaska i Ostojić,, Billie Holiday; O. Sviličić, Plave Ovce; E. Schmitt, Libertinac; O. Wilde, Idealan muž; D. Dukovski, Prazni grad i dr. Od 2008. godine je slobodni umjetnik. Autor je monodrame po prozi Tina Ujevića Ispit savjesti. Zapaženu ulogu igra u predstavi Lutka Teatra Gavran i Tomizziana HNK Pula. Osim u kazalištu, nastupa na televiziji i filmu, a pamtimo ga po ulogama u serijama: Naša kučica naša slobodica, Urota, Ne daj se Nina, Obični ljudi, Ljubav u zaledju,Ruža vjetrova, Zlatni dvori. Također je imao zapažene uloge u filmovima Najveća pogreška Alberta Einsteina, Bit ćemo prvaci svijeta, Ljubavni zivot domobrana, Ministarstvo ljubavi i drugima.

Petra Kurtela diplomira je glumu i lutkarstvo 2009. godine. Već sljedeće godine biva nominirana za Nagradu hrvatskog glumišta za ulogu Janice u predstavi Breza Varaždinskog HNK. Sa svojim kolegicama iz umjetničke organizacije Kravice, 2012. godine osvaja istu nagradu, ali ovog puta za režiju, dramaturgiju i glumu u predstavi Glumice i to, a 2013. godine i Nagradu za najbolju predstavu na Gumbekovim danima. Također glumi u predstavama redatelja Zlatka Svibena, Zijaha Sokolovića, Ivana Lea Lema, Marija Kovača i filmovima Matije Klukovića, Željka Sarića, Ivone Juke , Hani Domazet i drugih.

Pero Kvrgić najsjajniji je predstavnik legendarnih generacija hrvatskih glumaca, a njegove su kreacije obilježile čitavu jednu kazališnu epohu. Od svojih početaka 1948. godine do danas igrao je u gotovo svim hrvatskim kazalištima i kazališnim grupama te nastupao na najpoznatijim kazališnim festivalima (DK Gavella, Teatar &TD, ZKM, HNK Zagreb, HNK Split, riječki HKD teatar, dubrovačko Kazalište Marin Držić, Komedija, Kerempuh, Teatar u gostima, Epilog teatar, Teatar Ulysis, Žar ptica, Bagatella, Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Planet Art, itd.). Odigrao je više od 180 različitih uloga: Pomet, Dundo Maroje, Harpagon, Sganarelle, Pathelin, Nemoćnik, Lear (Bondov), On (Stilske vježbe), Mochinpott, Janez, Kir Janja itd. Igrao je u desetak filmova, nekoliko TV drama i u brojnim radio dramama. U biblioteci Vijenac Matice Hrvatske tiskana mu je knjiga kolumni Stilske vježbe. Dobitnik je brojnih nagrada: Nagrade Vladimir Nazor, Nagrade Grada Zagreba, Nagrade Grada Dubrovnika, Nagrade Sterijinog pozorja, Nagrade sarajevskih Malih scena, Nagrade Orlando, Tito Strozzi, Dubravko Dujšin, Eleonora Duse, Nagrade Marul, Nagrade hrvatskog glumišta ,itd. Godine 2006. predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić odlikovao je Peru Kvrgića, u povodu premijere predstave U posjetu kod gospodina Greena, Redom Kneza Branimira s ogrlicom za izniman i dugogodišnji doprinos kulturi Republike Hrvatske.

Lela Margitić već je kao djevojčica i djevojka postizala zapažene uspjehe u predstavama legendarnog riječkog Pionirskog kazališta, upisuje studij glume na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Nakon diplome ulazi u stalni angažman u kazalište Komedija u kojemu je igrala glavne uloge u mnogim poznatim mjuziklima kao što su Ljubimica Divljeg zapada, Slatka Irma, Guslač na krovu i Aplauz te u brojnim komedijama najistaknutijih suvremenih komediografa kao i u klasičnom repertoaru u matičnom kazalištu i gostujući na mnogim drugim pozornicama (HNK Zagreb, ZKM, Teatar ITD, Teatar u gostima, Akademsko kazalište, INK Pula, Dubrovačke ljetne igre, Planet Art i drugima). Uz brojne uloge na TV-u i filmu, godinama surađuje i u umjetničkom i obrazovnom programu Hrvatskoga radija, a radio emisija Poezija naglas Danijela Dragojevića, koja je više od tri desetljeća emitirana na trećem programu Radio Zagreba, postala je, među ostalima, prepoznatljiva po njezinom glasu i interpretaciji. Oduvijek posvećena glazbi, zadnjih petnaest godina intenzivno se bavi šansonom surađujući sa šansonjerkom Ladom Kos. Lela Margitić dobitnica je priznanja Red Danice Hrvatske sa likom Marka Marulića, 2004 godine.

Jasna Palić Picukarić diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Još kao djevojčica nastupala je u zagrebačkim kazalištima ZKM-u, Trešnji i Teatru Žar ptica.Za vrijeme studija gostovala je u mnogim kazališnim predstavama te u niz dramskih serija. U matičnom Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija stalni je član glumačkog  ansambla od 1994. godine. Od tad igra u gotovo svim dramskim i muzičkim predstavama od kojih su zapaženije Cigle Svete Elizabete, Đerdan, Jalta Jalta, Klupko, Čisto ludilo, Mali dućan strave,  Kralj je gol, Nemoćnik u pameti, Mjuzikl Dundo Maroje za koju je dobila Nominaciju za nagradu Hratskog glumišta za ulogu Petrunjele, Gospodsko dijete za koju je 2000. godine osvojila Nagradu hrvatskog glumišta za ulogu Marice, Dobra duša iz Sečuana za koju dobila Nagradu Fabijan Šovagović za najbolju žensku ulogu 2013. godine te u mnogim drugim predstavama. Niz uloga ostvaruje gostujući u drugim kazalištima kao što su  HNK, Kerempuh i Glumačka družina Histrion gdje za ulogu u predstavi Cardenio dobiva nagradu Najhistrion. Osim kazališne karijere gostovala je u nizu dramskih serija, odigrala nekoliko filmskih uloga, snimila mnogo radio dramama, sinkronizirala mnoge animirane filmove te snimala mnoge televizijske zabavne emisije. U predstavi Plemena Kazališta Planet Art i Teatra Exit igra ulogu Beth za koju je nagrađena Nagradom Fabijan Šovagović za najbolju žensku ulogu na 21. Festivalu glumca u Vinkovcima 2014.

Janko Popović Volarić  diplomirao je 2012. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Glumio je u predstavama Nikola sedmi i Marija Stuart u HNK Varaždin, Pir malograđana u HNK Šibenik, Cardenio, Hipokondrijakuš, Mjehur od sapunice i Maestrova smrt u Glumačkoj družini Histrion, u predstavi Argentina u Teatru ITD-u i Plemenima Kazališta Planet Art i Teatra Exit. Snimio je dugometražni film Majka asfalta, te mnogobrojne serije kraćih i dužih formi za televiziju.

Maja Posavec diplomirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U kazalištu debitira ulogom u Baladama Petrice Kerempuha Kazališta Ulysses. Prvu veću ulogu kojom se predstavila zagrebačkoj publici ostvaruje u predstavi Zečja rupa Kazališta Planet Art u režiji Marka Torjanca za koju je dobila Nagradu Ivo Fici za najbolju mladu glumicu na 17. Festivalu glumca u Vinkovcima 2010. godine. Ubrzo postaje stalnom Članicom ansambla Satiričkog kazališta Kerempuh gdje ostvaruje brojne uloge. Osim glumom bavi se i glazbom, a od 2005. godine je pjevačica i koautorica u pop grupi Detour, a s kolegama iz Kazališta čini glazbeno-kazališnu skupinu Chische lischce. Redovno se pojavljuje u mnogim ulogama na filmu i televiziji.

Slaven Španović nakon završene Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu postaje član dramskog ansambla Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija gdje igra u predstavama Skup, Vanja i Sonja i Maša i Picko. Od studija do danas igra u mnogim kazalištima, pa tako ostvaruje uloge u predstavama Pričam ti priču Kazališta Smješko, Kako druga polovica voli Alana Ayckbourna u produkciji ADU, 39 stepenica Kazališta Virovitica,  Žuta crta ZKM-a,  Od stoljeća sedmog Ludens Teatra iz Koprivnice, Samo bez emocija CeKaTe-a, Čudesna šuma Tvornice lutaka i druge. Nastupao je u kratkim  filmovima Špansko kontinent i Kapetan, u serijama Mamutica, Počivali u miru, Zora Dubrovačka, Crno-bijeli svijet, Vatre Ivanjske te u filmovima Broj 55 Krisa Milića, Takva su pravila Ognjena Sviličić, Špansko kontinent Ivana Sikavice i drugima. U  predstavi Plemena Kazališta Planet Art i Teatra Exit ostvaruje ulogu Billyja za koju je nagrađen Nagradom hrvatskog glumišta 2013. za najboljeg mladog glumca, Nagradom Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na 21. Festivalu glumca u Vinkovcima 2014., nagradom Judita za najbolju ulogu na Splitskom ljetu 2015. i nagradom Joakimov prsten za najboljeg glumca na 10. Međunarodnom pozorišnom festivalu JoakimInterfest u Kragujevcu.

Marko Torjanac diplomirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kao srednjoškolac bio je član Omladinskog studija ZKM-a u kojem dobija stipendiju i odlazi u umjetnički centar Brewery Art Centre u Kendal u Veliku Britaniju gdje na audiciji dobiva glavnu ulogu u predstavi Our Day Out Willyja Russela. Profesionalni glumački put započinje u Dramskom kazalištu Gavella te nastavlja u Teatru ITD, u čiji je stalni član ansambla do 2006.godine.U tom periodu, među ostalima, igra Trepljova u Galebu, Laerta u Hamletu, Orsina u Na tri kralja, Cetija u Medvjedu Tepišaru, Ludoslava u Kralju Ubu, Aarona u Titu Androniku, Alfreda u Kraljici Majci , Krležu u Cabaretu ITD, Cabaret Majstora u Begović Cabaretu i Staljina u Ljubavnim pismima Staljinu i druge. Ostvaruje uloge i u mnogim neovisnim i vaninstitucionalnim kazalištima među kojima se izdvajaju uloga Bernyja u Seksualnim perverzijama u Chicagu HKD Teatra iz Rijeke, Petra Glavine u Deložaciji, Louisa IV u Noći Bogova i Leonea u Fritzspielu Epilog teatra te u Glumačkoj družini Histrion uloga Josipa Drugog u Gričkoj vještici i Bernyja u drugoj postavi Seksualnih pervezija u Chicagu. 2001. osniva Kazalište Planet Art, usmjereno prema suvremenom problemskom dramskom repertoaru, kojemu je umjetnički i poslovni ravnatelj te producent. U Planet Artu osmišljava repertoar i sudjeluje kao prevoditelj, glumac i/ili redatelj u predstavama Velika Zvjerka, U posjetu kod gospodina Greena , Sumnja, Zečja rupa, Prekidi, Plemena i Posljednja Freudova seansa te u predstavama Tko je ovdje lud? i Ritina škola koje je i adaptirao. U okviru Planet Arta pokreće Stand up comedy scenu i radionice koji su uspješno djelovali od 2004. do 2006. godine. Autor je višegodišnjeg projekta Edukativno kazalište koje je dobilo i Posebno priznanje Američke akademije za razvoj ekukacije, a za koje je napisao tekstove Škola za prave frajere, Ja, ne!, Pokušajmo sami!  i dječji mjuzikl Zubić Zupko te ih režirao i producirao. Bio je glavni urednik časopisa Hrvatsko glumište 2001. i 2002. godine, jedan je od inicijatora i voditelja radne grupe za izmjene Zakona o kazalištu pri HDDU 2001. godine; bio je član radne skupine za izmjene i dopune Zakona o kazalištu pri Ministarstvu kulture RH 2005. godine, Koordinator Mreže neovisnih kazališta 2012./2103. godine i sudionik međunarodnog programa USA Ambasade Social changes through arts 2012. godine. Povremeni je gost predavač na Odjelu produkcije ADU i autor nekoliko programskih i financijskih analiza kazališne scene u Hrvatskoj. Glavni je urednik monografije 40 godina Stilskih vježbi i autor i scenarist nekoliko televizijskih emisija. Povremeno nastupa na televiziji, filmu i na radiju. Dobitnik je Nagrade Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na 2. Festivalu glumca u Vinkovcima 1996. godine za ulogu Alfreda u predstavi Kraljica majka, nagrade Zlatni smijeh na Danima Satire 2000. godine za ulogu Miroslava Krleže u Cabaretu &TD, nagrade Najhistrion 2000. godine za ulogu Bernyja predstavi Seksualne perverzije u Chicagu, dvostruki je dobitnik Nagrade za najbolju mušku ulogu na festivalu Glumište Pod Murvom u Skradinu 2011. i 2016. za uloge Larryja u Velikoj Zvjerci i Freuda u Posljednjoj Freudovoj seansi i trostruki je dobitnik Nagrade Fabijan Šovagović na Festivalu glumca u Vinkovcima za uloge Christophera u predstavi Plemena, Pravdana u predstavi Ritina škola i Freuda u predstavi Posljednja Freudova seansa.

Filip Vidović rođen je 1991. godine u Splitu, no odrasta u Zagrebu, gdje je 2015. i diplomirao glumu na Akademiji dramske umjetnosti. Tijekom studija surađivao je s renomiranim redateljima u profesionalnim kazališnim projektima na Dubrovačkim ljetnim igrama, u Dramskom kazalištu Gavella, Žar ptici i Zagrebačkom kazalištu mladih. Po završetku studija angažiran je u Gradskom kazalištu Trešnja u okviru stručnog osposobljavanja gdje je ostvario niz zapaženih uloga. Svoj profesionalni glumački put započeo je u predstavi Moja nuklearna ljubav Teatra Rugantino, ostvario je zapaženu ulogu Fadinarda u predstavi Talijanski slamnati šešir Kazališta Komedija i onda se dogodila audicija za Ciganina, ali najljepšeg… U velikoj konkurenciji osvojio je ulogu Roma Sandija, kojeg je maestralno i odglumio. Sandi mu je donio i stalan angažman u zagrebačkom HNK gdje danas uz Sandija igra i Bricka u Mački na vrućem limenom krovu i Hemona u Antigoni. Malo i o nagradama… 2018. Filip je prvo osvojio publiku (glasalo se putem kupona i online), koja mu je dodijelila medijsku nagradu Zlatni Studio u kategoriji Novo lice u kazalištu i na filmu! Zatim su kritika i struka rekle svoje mišljenje o Filipovoj ulozi Sandija u Ciganinu, ali najljepšem zagrebačkog HNK – nagradama. Prvo je u njegovom rodnom gradu, Splitu, žiri Marulovih dana donio odluku da njegov Ciganin nije samo najljepši, već i najbolji – Marula za glumačko ostvarenje dijelio je s Krešom Mikićem. Slijedila je Rijeka. Na 25. Međunarodnom festivalu malih scena Rijeka nagradu Veljko Maričić za najbolju mladu glumicu ili glumca, podijelio je sa svojom kolegicom Maresom Riegner, a žiri medijskog pokrovitelja Novog lista dodijelio mu je nagradu Mediteran. Kao veliko finale, osvojio je za Ciganina, ali najljepšeg i nagradu ’Mila Dimitrijević’ Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu za najbolju mušku ulogu u dramskim predstavama. S obzirom da je Filip odrastao u glumačkoj obitelji, sin je legende hrvatskog glumišta Ivice Vidovića i glumice Gordane Gadžić, još su mu kao dječaku kazalište i pozornica bili uobičajeno okruženje, a glumu smatra igrom. Kao dječak prvi se put službeno i pojavio na daskama koje život znače 2004., zajedno s ocem, u predstavi Play Beckett Teatra Ulysses na Brijunima. Od uloge Ničijeg djeteta do Sandija, Bricka, Hemona… tek je započet niz uloga u glumačkoj karijeri od koje se puno očekuje jer Filipu je tek 28 godina, obožava glumu, voli pjevati, voli plesati salsu i voli kuhati. Kazalište Hemon; Antigona – Angela Richter (HNK Zagreb) Brick; Mačka na vrućem limenom krovu – Paolo Magelli (HNK Zagreb) Peer – zavodnik; Peer Gynt – Erik Ulfsby (HNK Zagreb) Sandi; Ciganin, ali najljepši – Ivica Buljan (HNK Zagreb) Fadinard; Talijanski slamnati šešir – Georg Paro (Kazalište Komedija) Vuk; Crvenkapica i gladni vuk – Frana Marija Vranković (Točka na i) Filip; Room No.7 – Andrea Solomun, Ema Janković, Judita Franković (Dance&M Company) Knower; Moja nuklearna ljubav – Olja Lozica/Matko Botić (Teatar Rugantino) Kor, pijetao; Braća Grimm i princeza Louise – Paolo Tišljarić (Kazalište Trešnja) Paž; Pravo zlato – Ivan Leo Lemo/Nina Kleflin (Kazalište Trešnja) Slastičar, gostioničar; Domaća zadaća – Miro Međimorec (Kazalište Trešnja) Panova sjena, Krezubica; Petar Pan – Robert Waltl (ZKM) Sin; Spremni – Saša Božić (ZKM) Tom; Staklena menažerija – Željko Vukmirica (ispit na ADU) Sin; Dorothy Gale – Dora Ruždjak Podolski (suradnja ADU i KUFERA) Gužvica; Tonkica Palonkica Frr – Robert Raponja (Žar ptica) Zec; Ezop: Basne – Ksenija Zec/Saša Božić (Žar ptica) Fedotik; Tri sestre – Slobodan Unkovski (Gavella) Mike; Sjećanje vode – Marina Pejnović (ispit na ADU, gostovanje na FISTU u Beogradu) Sirenin princ; I živjeli su sretno… – Frana Marija Vranković (POU Velika Gorica) Dio kora; Kralj Edip – Eduard Miller (Dubrovačke ljetne igre) Ničije dijete; Play Beckett – Rade Šerbedžija/Borislav Vujčić (Teatar Ulysses) Film i televizija Dalibor Matanić; Novine (3. sezona); Sin Goran Rukavina; Počivali u miru (3. sezona); Filip Stančec Aldo Tardozzi; Ko te šiša (2. sezona); Punker Goran Kulenović; Crno-bijeli svijet (2. sezona); Jura Stublić Tadija Tadić – Potjera Vid Begić – Za stolom

Vanda Winter je diplomirala glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i ubrzo postala stalnom članicom dramskog ansambla Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija. Do danas je ostvarila zapažene nastupe u mjuziklima, dramama, komedijama, kratkim igranim filmovima, te brojne glasovne sinkronizacije i sudjelovanje u dramskom programu Hrvatskog radija kao i na televiziji. Dobitnica je Nagrade hrvatskog glumišta za najbolju mladu glumicu 2008. godine  za ulogu Belle u mjuziklu Ljepotica i zvijer Kazališta Trešnja i Nagrade hrvatskog glumišta za ulogu u radio drami za ulogu Nastenjke u radio drami Bijele noći F. M. Dostojevskog 2011. godine.  Nominirana je za Nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji mjuzikla/operete za ulogu Jane Jurkove u rock operi Gubec-beg. Igrala je u filmovima Samo da ovo uspije Vinka Brešana i Roditeljski sasatanak Luke Rukavine, dramsko-glazbenoj seriji Stella te je sudjelovala u u brojnim glazbenim i zabavnim emisijama. U Plemenima Kazališta Planet Art i Teatra Exit ostvarila je dojmljivu ulogu Ruth.

Tomislav Radić jedan od najznačajnijih hrvatskih redatelja diplomirao je 1962. na Filozofskom fakultetu i 1973. I režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Režirao je brojne naslove u svim kazalištima u Zagrebu, povremeno na Dubrovačkim ljetnim igrama te je bio stalni suradnik televizije.Od 1977. do 1997.godine bio je profesor glume i režije na Akademiji dramske umjetnosti na kojoj je neko vrijeme bio dekan i uveo kolegij Filmske glume. Od 1998. do 2000. godine bio je glavni urednik Dramskoga programa Hrvatske televizije. Uz četrdesetak dokumentarnih i igranih emisija na televiziji, jedan je od naistaknutijih hrvatskih filmskih redatelja. Za Živu istinu iz 1971. kritika je isticala kako je Radić, služeći se dijelom metodama direktnog filma, spojio niz dokumentarističkih isječaka iz svakidašnjice jednoga grada, s potragom jedne nepotvrđene glumice za poslom. Njegov Timon 1972. ocijenjen je kao originalna parafraza Shakespeareova teksta, u kojoj se glavnomu junaku sudbina odglumljenoga lika pomiješa s vlastitim životom. Autor je zajedno sa Tonkom Maroevićem predstave Stilskie vježbe, vjerojatno najvećeg fenomena hrvatskog kazališta čiji je i redatelj, a koje se posljednjih deset godina izvode u produkciji Kazališta Planet Art. Pamte se također njegove predstave Caffeteria koja je najdulje izvođena predstava na Dubrovačkim ljetnim igrama, Četvrto lice jednine u Dramskom kazalištu Gavella, Bard u HNK Zagreb i mnoge druge. Djela Ibsena, Eshila, Držića i drugih klasika režirao je u vlastitom Akademskom teatru. Filmografija mu još obuhvača filmove Luka, Anđele moj dragi, Holding, Tri priče o nespavanju, Što je Iva snimila 21.listopada 2003., i Kotlovina. Za dva potonja nagrađen je Zlatnim arenama na Filmskom festivalu u Puli i drugim, pa i međunarodnim nagradama.

Tonko Maroević priznati je hrvatski pjesnik, esejist, prevoditelj, istraživač suvremene hrvatske umjetnosti, autor niza monografija o hrvatskim slikarima, likovni i književni kritičar. Diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti te doktorirao s temom Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do danas. Znanstveni je savjetnik u Institutu za povijest umjetnosti i profesor na katedri povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Preveo je i zajedno s Tomislavom Radićem adaptirao predstavu Stilskie vježbe, vjerojatno najveći fenomena hrvatskog kazališta koja se posljednjih deset godina izvodi u produkciji Kazališta Planet Art. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Redoviti je član HAZU-a.

Aida Bukvić diplomirala jekazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Još u gimnaziji počela je režirati djela Sofokla i Euripida. Asistirala je mnogim hrvatskim redateljima, kao i Jiriju Menzelu na njegovim projektima u Hrvatskoj, u Gradskom kazalištu Komedija Nemoćnik u pameti i Buba u uhu. Režira i u drugim kazalištima u Zagrebu kao i u Osijeku, Sarajevu i drugim gradovima u Hrvatskoj i regiji. Za režiju Klupka dobila je Zlatni smijeh za najbolju režiju na Danima satire 1999. godine, a iste je godine Klupko bilo nominirano za Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju predstavu u cjelini. Za dramatizaciju romana Što je muškarac bez brkova? dobila je nagradu Marul na Marulićevim danima 2002., kada je ista predstava nagrađena i kao najbolja predstava u cjelini. Režija predstave Anđeli i vragovi donijela joj je nagradu Zlatni smijeh za najbolju kabaretsku predstavu na Danima satire 2002. godine. Redovna je profesorica na Odsjeku glume na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Đurđa Janeš je kazališna kostimografkinja koja potpisuje više od sto predstava u gotovo svim hrvatskim kazalištima pri čemu valja izdvojiti Teatar ITD za je vezana od svojih studentskih dana, kazalište Komedija, kazalite Kerempuh, Kazalište Virovitica, Glumačku družinu Histrion, Gavran Teatar i mnoge druge.Stalni je kostimograf Kazališta Planet Art u kojemu je kostimografski opremila sve predstave. Često kao kostimograf i mentor surađuje sa studentima Akademije dramske umjetnosti.

Milorad Stranić je skladatelj, glazbeni producent i pedagog. Diplomirao je 1993. godine na Odsjeku za kompoziciju i glazbenu teoriju Muzičke akademije u Zagrebu u zvanju profesora teorijskih glazbenih predmeta.Sklonost glazbenoj improvizaciji i težnja povezivanju glazbe s drugim umjetnostima i medijima već ga tijekom studija usmjeravaju na plesnu umjetnost i kazalište. Od 1991. do 1998. godine radio je kao profesor i korepetitor na Školi za klasični balet te surađivao s Baletom HNK-a u Zagrebu. Od 2001. godine je glazbeni suradnik Učilišta ZKM-a, s kojim je već prije intenzivno surađivao pri realizaciji glazbe za plesne i dramske produkcije i dramske predstave poput Basne iz skloništa i Igre. Skladao je scensku glazbu za dramsku predstavu Učilišta ZKM-a Dječak vuk mjuzikl Zabranjena vrata te glazbu za promotivne džinglove ZKM-a. Skladao je scensku glazbu za predstave Kazališta Planet Arta Sumnja , Zečja rupa, Tko je ovdje lud? i Ritina škola, a odabrao ju za predstavu Posljednja Freudova seansa. Kao glazbeni producent surađivao je u kazališnim predstavama Slavuj i Čokolada Gradskog kazališta Trešnja. Pedagoški je surađivao u ZKM-ovoj predstavi Zatvaranje ljubavi te kao glazbeni producent i pedagog u mjuziklima Na putu do slave i Mali kabaret.

Mario Kovač je hrvatski je kazališni i filmski redatelj. Diplomirao je 2002. godine na odsjeku Kazališne režije na Akademiji dramske umjetnosti, a doktorirao 2015. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kao redatelj, glumac, skladatelj, scenograf ili dramaturg sudjelovao je u stvaranju čitavog niza predstava i performansa. Djeluje i kao dramski pedagog te voditelj brojnih dramskih radionica. Godine 1995. osniva nezavisnu studentsku kazališnu grupu Schmrtz Teatar s kojom u malo više od pet godina rada režira, glumi, nastupa u više od 120 predstava, performansa, hepeninga, koncerata te ostvaruje brojna gostovanja po Hrvatskoj i Europi. Članstvo grupe su činili mladi ljudi (pretežno studenti) koji su imali želju baviti se izvedbenim umjetnostima i reciklažom starih ideja o “modernosti” i “političkom angažmanu” kazališta. Početkom 2001. čini radikalan rez u svom radu pa raspušta Schmrtz Teatar i osniva kazališnu družinu Nova Grupa s kojom radi nekoliko performansa i kazališnih predstava: Philip Glass kupuje komad kruha, Sunčani grad i Žohari. Mario Kovač pokretač je i osnivač nekoliko alternativnih i studentskih kazališnih festivala i susreta od kojih treba izdvojiti: FAKI (Festival alternativnog kazališnog izričaja), TEST! (Teatar Studentima!) i K.R.A.D.U. (Kazališna Revija Akademije Dramske Umjetnosti). Organizira razna događanja u mnogim zagrebačkim klubovima uz gostovanja širom Europe. Od 2000. godine kao profesionalni kazališni redatelj ostvario je čitav niz predstava: Sjajno prolazno vrijeme David Ives u DK Gavella, Sudnji dan Žanine Mirčevske u Teatru &TD, Krovna udruga Ivice Ivaniševića i Ante Tomića u HNK Split, Slučaj Hamlet Ane Prolić u DK Gavella, Je li tko za sex? Davida Ivesa u Teatru &TD, Sa’ će Božo, svaki čas Ivice Ivaniševića u Teatru Rugantino, mjuzikl Za dobra stara vremena Željke Ogreste i Rajka Dujmića za Gerila Media, Bijelo, bijelo, bijelo (po motivima romana Ogledi o sljepoći Jose Saramago) s Dramskim studijem slijebih i slabovidnih Novi Život i brojne druge. Umjetnički je ravnatelj kazališta Tvornica lutaka.