Kako prepoznati ono što je vrijedno borbe?

Filip Vidović i Marko Torjanac u Boksačkom srcu

Marko Torjanac u Boksačkom srcu

Filip Vidović u Boksačkom srcu

Boksačko srce

Boksačko srce

Premijera nove predstave: 17. siječnja u 20.00 sati u Maloj dvorani KKD Vatroslav Lisinski. Reprize: 18. siječnja, 6. i 21. veljače, Lisinski u 20 sati.

Lutz Hübner 
BOKSAČKO SRCE
  
Uloge: 
LeoMarko Torjanac
JojoFilip Vidović /
 Paško Vukasović /
 Petar Atanasoski
  
Režija:Marko Torjanac
Prijevod:Jan Torjanac
Scenografija:Marko Torjanac
Završna slika: Nikola Plečko (Nik Titanik)
Kostimografija:Đurđa Janeš
Glazba:Milorad Stranić
Oblikovanje svjetla:Marko Torjanac
Oblikovanje zvuka:Damir Rončević
Šminka:Danijela Pavlek
  
Dizajn:Tomislav Veltruski
Fotografija:Mladen Pobi
Video:Tomislav i Hrvoje Felbar
Tehničko vodstvo:Damir Rončević
Garderoba i rekvizita:Ivana Ravlić i Edina Ferenčić

Kako prepoznati ono što je vrijedno borbe?

Nikad ne ideš do odbrojavanja. Padneš. Legneš. Ustaneš se. Ideš dalje.
Dolazi nova runda, htio ti to ili ne.
Ti samo možeš odlučiti hoćeš li je dočekati spreman.

Iza naslova “Boksačko srce” nalazi se duhovita i dirljiva melodrama jednog od najznačajnijih suvremenih njemačkih pisaca Lutza Hübnera koja se zbog svoje univerzalne poruke izvodi na pozornicama diljem svijeta, a priča o boksu služi kao metafora života i životnih borbi te donosi pitanja kako se prema njima postavljamo.

Hübner na osobit način suočava dva svijeta, jedan mlad i jedan star, jedan na početku, drugi na zalasku, no oba jednako predana svojoj potrazi za autentičnošću i pronalaženjem svojega mjesta pod suncem. Susret mladića i starca obojici mijenja živote na bolje kao što iskustvo pomaže mladosti, a mladenački entuzijazam ima snage pokrenuti razočaranjima zagubljene sokove života.

Sjajni kazališni kreativac, višestruko nagrađivani Marko Torjanac potpisuje režiju predstave te glumi ostarjelog, bivšeg boksača dok ulogu mladića, čiji se životni put nenadano spojio s boksačevim, igra Filip Vidović koji se u zagrebačkom HNK proslavio glavnom ulogom u “Ciganinu, ali najljepšem” za koju je osvojio nekoliko glumačkih nagrada.

Dva majstora na sceni, duhovito i na jednostavan način u Boksačkom srcu donose duboke životne poruke zbog kojih predstava djeluje motivirajuće na gledatelja pozivajući ga da i on sam preispita svoja uvjerenja i spoznaje, a u isto mu vrijeme poručuje da nikada nije kasno za ostvarenje snova, ali i nikada prerano za preuzimanje odgovornosti u životu.

‘Je li život borba?’, ‘Kada i kako se treba braniti?’, ‘Treba li, kako i kada napadati?’, ‘Kako prepoznati ono što je vrijedno borbe?’… Sva ta pitanja uz poneke odgovore, nudeći optimizam, Kazalište Planet Art i Teatar Rugantino donose na scenu u “Boksačkom srcu”.

Premijera: 17. 1. 2020. Mala dvorana Lisinski u 20 sati, Zagreb

Partneri: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske B1 Plakati, KUC Travno

Medijski pokrovitelji: Večernji list, Scena

RASPORED IZVEDBI


Fotografije-Luka Dobroja

Lutz Hübner je glumac, redatelj i jedan od najplodnijih suvremenih njemačkih pisaca. Nakon studija radio je najprije kao glumac u Saarlandskom državnom kazalištu u Saarbrückenu i u Badenskom državnom kazalištu u Karlsruheu. Od 1990. do 1993. radio je u Rajnskom zemaljskom kazalištu Neuss, a od 1993. do 1996. u Kazalištu glavnog zemaljskog grada Magdeburga kao glumac i redatelj.

Od 1996. godine slobodni je pisac i redatelj. Otad je napisao nekoliko djela, ponekad više njih u istoj godine, što ga je prema statistici Njemačke scenske udruge, u sezoni 1999./2000. svrstalo među najizvođenije dramatičare današnjice na njemačkim pozornicama, brojem predstava nadmašili su ga samo Shakespeare i Goethe.

Hübner živi u Berlinu. Godine 2000. kazalište Hagen nazvalo je svoje kazalište za mlade po Lutzu Hübneru – Lutzhagen.

Nagrade: 1998: Nagrada njemačkog kazališta mladih za Boksačko srce

2002: Nagrada na festivalu Theaterzwang za Creeps.

Marko Torjanac diplomirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kao srednjoškolac bio je član Omladinskog studija ZKM-a u kojem dobija stipendiju i odlazi u umjetnički centar Brewery Art Centre u Kendal u Veliku Britaniju gdje na audiciji dobiva glavnu ulogu u predstavi Our Day Out Willyja Russela.

Profesionalni glumački put započinje u Dramskom kazalištu Gavella te nastavlja u Teatru ITD, u čiji je stalni član ansambla do 2006.godine.U tom periodu, među ostalima, igra Trepljova u Galebu, Laerta u Hamletu, Orsina u Na tri kralja, Cetija u Medvjedu Tepišaru, Ludoslava u Kralju Ubu, Aarona u Titu Androniku, Alfreda u Kraljici Majci , Krležu u Cabaretu ITD, Cabaret Majstora u Begović Cabaretu i Staljina u Ljubavnim pismima Staljinu i druge.

Ostvaruje uloge i u mnogim neovisnim i vaninstitucionalnim kazalištima među kojima se izdvajaju uloga Bernyja u Seksualnim perverzijama u Chicagu HKD Teatra iz Rijeke, Petra Glavine u Deložaciji, Louisa IV u Noći Bogova i Leonea u Fritzspielu Epilog teatra te u Glumačkoj družini Histrion uloga Josipa Drugog u Gričkoj vještici i Bernyja u drugoj postavi Seksualnih pervezija u Chicagu.

2001. osniva Kazalište Planet Art, usmjereno prema suvremenom problemskom dramskom repertoaru, kojemu je umjetnički i poslovni ravnatelj te producent. U Planet Artu osmišljava repertoar i sudjeluje kao prevoditelj, glumac i/ili redatelj u predstavama Velika Zvjerka, U posjetu kod gospodina Greena , Sumnja, Zečja rupa, Prekidi, Plemena i Posljednja Freudova seansa te u predstavama Tko je ovdje lud? i Ritina škola koje je i adaptirao.

U okviru Planet Arta pokreće Stand up comedy scenu i radionice koji su uspješno djelovali od 2004. do 2006. godine.

Autor je višegodišnjeg projekta Edukativno kazalište koje je dobilo i Posebno priznanje Američke akademije za razvoj ekukacije, a za koje je napisao tekstove Škola za prave frajere, Ja, ne!, Pokušajmo sami! i dječji mjuzikl Zubić Zupko te ih režirao i producirao.

Bio je glavni urednik časopisa Hrvatsko glumište 2001. i 2002. godine, jedan je od inicijatora i voditelja radne grupe za izmjene Zakona o kazalištu pri HDDU 2001. godine; bio je član radne skupine za izmjene i dopune Zakona o kazalištu pri Ministarstvu kulture RH 2005. godine, Koordinator Mreže neovisnih kazališta 2012./2103. godine i sudionik međunarodnog programa USA Ambasade Social changes through arts 2012. godine.

Povremeni je gost predavač na Odjelu produkcije ADU i autor nekoliko programskih i financijskih analiza kazališne scene u Hrvatskoj.

Glavni je urednik monografije 40 godina Stilskih vježbi i autor i scenarist nekoliko televizijskih emisija.

Povremeno nastupa na televiziji, filmu i na radiju.

Dobitnik je Nagrade Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na 2. Festivalu glumca u Vinkovcima 1996. godine za ulogu Alfreda u predstavi Kraljica majka, nagrade Zlatni smijeh na Danima Satire 2000. godine za ulogu Miroslava Krleže u Cabaretu &TD, nagrade Najhistrion 2000. godine za ulogu Bernyja predstavi Seksualne perverzije u Chicagu, dvostruki je dobitnik Nagrade za najbolju mušku ulogu na festivalu Glumište Pod Murvom u Skradinu 2011. i 2016. za uloge Larryja u Velikoj Zvjerci i Freuda u Posljednjoj Freudovoj seansi i trostruki je dobitnik Nagrade Fabijan Šovagović na Festivalu glumca u Vinkovcima za uloge Christophera u predstavi Plemena, Pravdana u predstavi Ritina škola i Freuda u predstavi Posljednja Freudova seansa. Za ulogu Freuda osvojio je i Joakimov prsten u na međunarodnom JoakimInterFestu u Kragujevcu 2017. godine.

marko_torjanac

Marko Torjanac diplomirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kao srednjoškolac bio je član Omladinskog studija ZKM-a u kojem dobija stipendiju i odlazi u umjetnički centar Brewery Art Centre u Kendal u Veliku Britaniju gdje na audiciji dobiva glavnu ulogu u predstavi Our Day Out Willyja Russela.

Profesionalni glumački put započinje u Dramskom kazalištu Gavella te nastavlja u Teatru ITD, u čiji je stalni član ansambla do 2006.godine.U tom periodu, među ostalima, igra Trepljova u Galebu, Laerta u Hamletu, Orsina u Na tri kralja, Cetija u Medvjedu Tepišaru, Ludoslava u Kralju Ubu, Aarona u Titu Androniku, Alfreda u Kraljici Majci , Krležu u Cabaretu ITD, Cabaret Majstora u Begović Cabaretu i Staljina u Ljubavnim pismima Staljinu i druge.

Ostvaruje uloge i u mnogim neovisnim i vaninstitucionalnim kazalištima među kojima se izdvajaju uloga Bernyja u Seksualnim perverzijama u Chicagu HKD Teatra iz Rijeke, Petra Glavine u Deložaciji, Louisa IV u Noći Bogova i Leonea u Fritzspielu Epilog teatra te u Glumačkoj družini Histrion uloga Josipa Drugog u Gričkoj vještici i Bernyja u drugoj postavi Seksualnih pervezija u Chicagu.

2001. osniva Kazalište Planet Art, usmjereno prema suvremenom problemskom dramskom repertoaru, kojemu je umjetnički i poslovni ravnatelj te producent. U Planet Artu osmišljava repertoar i sudjeluje kao prevoditelj, glumac i/ili redatelj u predstavama Velika Zvjerka, U posjetu kod gospodina Greena , Sumnja, Zečja rupa, Prekidi, Plemena i Posljednja Freudova seansa te u predstavama Tko je ovdje lud? i Ritina škola koje je i adaptirao.

U okviru Planet Arta pokreće Stand up comedy scenu i radionice koji su uspješno djelovali od 2004. do 2006. godine.

Autor je višegodišnjeg projekta Edukativno kazalište koje je dobilo i Posebno priznanje Američke akademije za razvoj ekukacije, a za koje je napisao tekstove Škola za prave frajere, Ja, ne!, Pokušajmo sami! i dječji mjuzikl Zubić Zupko te ih režirao i producirao.

Bio je glavni urednik časopisa Hrvatsko glumište 2001. i 2002. godine, jedan je od inicijatora i voditelja radne grupe za izmjene Zakona o kazalištu pri HDDU 2001. godine; bio je član radne skupine za izmjene i dopune Zakona o kazalištu pri Ministarstvu kulture RH 2005. godine, Koordinator Mreže neovisnih kazališta 2012./2103. godine i sudionik međunarodnog programa USA Ambasade Social changes through arts 2012. godine.

Povremeni je gost predavač na Odjelu produkcije ADU i autor nekoliko programskih i financijskih analiza kazališne scene u Hrvatskoj.

Glavni je urednik monografije 40 godina Stilskih vježbi i autor i scenarist nekoliko televizijskih emisija.

Povremeno nastupa na televiziji, filmu i na radiju.

Dobitnik je Nagrade Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na 2. Festivalu glumca u Vinkovcima 1996. godine za ulogu Alfreda u predstavi Kraljica majka, nagrade Zlatni smijeh na Danima Satire 2000. godine za ulogu Miroslava Krleže u Cabaretu &TD, nagrade Najhistrion 2000. godine za ulogu Bernyja predstavi Seksualne perverzije u Chicagu, dvostruki je dobitnik Nagrade za najbolju mušku ulogu na festivalu Glumište Pod Murvom u Skradinu 2011. i 2016. za uloge Larryja u Velikoj Zvjerci i Freuda u Posljednjoj Freudovoj seansi i trostruki je dobitnik Nagrade Fabijan Šovagović na Festivalu glumca u Vinkovcima za uloge Christophera u predstavi Plemena, Pravdana u predstavi Ritina škola i Freuda u predstavi Posljednja Freudova seansa. Za ulogu Freuda osvojio je i Joakimov prsten u na međunarodnom JoakimInterFestu u Kragujevcu 2017. godine.

Filip Vidović rođen je 1991. godine u Splitu, no odrasta u Zagrebu, gdje je 2015. i diplomirao glumu na Akademiji dramske umjetnosti. Tijekom studija surađivao je s renomiranim redateljima u profesionalnim kazališnim projektima na Dubrovačkim ljetnim igrama, u Dramskom kazalištu Gavella, Žar ptici i Zagrebačkom kazalištu mladih. Po završetku studija angažiran je u Gradskom kazalištu Trešnja u okviru stručnog osposobljavanja gdje je ostvario niz zapaženih uloga. Svoj profesionalni glumački put započeo je u predstavi Moja nuklearna ljubav Teatra Rugantino, ostvario je zapaženu ulogu Fadinarda u predstavi Talijanski slamnati šešir Kazališta Komedija i onda se dogodila audicija za Ciganina, ali najljepšeg… U velikoj konkurenciji osvojio je ulogu Roma Sandija, kojeg je maestralno i odglumio. Sandi mu je donio i stalan angažman u zagrebačkom HNK gdje danas uz Sandija igra i Bricka u Mački na vrućem limenom krovu i Hemona u Antigoni.

Malo i o nagradama… 2018. Filip je prvo osvojio publiku (glasalo se putem kupona i online), koja mu je dodijelila medijsku nagradu Zlatni Studio u kategoriji Novo lice u kazalištu i na filmu! Zatim su kritika i struka rekle svoje mišljenje o Filipovoj ulozi Sandija u Ciganinu, ali najljepšem zagrebačkog HNK – nagradama. Prvo je u njegovom rodnom gradu, Splitu, žiri Marulovih dana donio odluku da njegov Ciganin nije samo najljepši, već i najbolji – Marula za glumačko ostvarenje dijelio je s Krešom Mikićem. Slijedila je Rijeka. Na 25. Međunarodnom festivalu malih scena Rijeka nagradu Veljko Maričić za najbolju mladu glumicu ili glumca, podijelio je sa svojom kolegicom Maresom Riegner, a žiri medijskog pokrovitelja Novog lista dodijelio mu je nagradu Mediteran. Kao veliko finale, osvojio je za Ciganina, ali najljepšeg i nagradu ’Mila Dimitrijević’ Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu za najbolju mušku ulogu u dramskim predstavama.

S obzirom da je Filip odrastao u glumačkoj obitelji, sin je legende hrvatskog glumišta Ivice Vidovića i glumice Gordane Gadžić, još su mu kao dječaku kazalište i pozornica bili uobičajeno okruženje, a glumu smatra igrom. Kao dječak prvi se put službeno i pojavio na daskama koje život znače 2004., zajedno s ocem, u predstavi Play Beckett Teatra Ulysses na Brijunima. Od uloge Ničijeg djeteta do Sandija, Bricka, Hemona… tek je započet niz uloga u glumačkoj karijeri od koje se puno očekuje jer Filipu je tek 28 godina, obožava glumu, voli pjevati, voli plesati salsu i voli kuhati.

Kazalište Hemon; Antigona – Angela Richter (HNK Zagreb) Brick; Mačka na vrućem limenom krovu – Paolo Magelli (HNK Zagreb) Peer – zavodnik; Peer Gynt – Erik Ulfsby (HNK Zagreb) Sandi; Ciganin, ali najljepši – Ivica Buljan (HNK Zagreb) Fadinard; Talijanski slamnati šešir – Georg Paro (Kazalište Komedija) Vuk; Crvenkapica i gladni vuk – Frana Marija Vranković (Točka na i) Filip; Room No.7 – Andrea Solomun, Ema Janković, Judita Franković (Dance&M Company) Knower; Moja nuklearna ljubav – Olja Lozica/Matko Botić (Teatar Rugantino) Kor, pijetao; Braća Grimm i princeza Louise – Paolo Tišljarić (Kazalište Trešnja) Paž; Pravo zlato – Ivan Leo Lemo/Nina Kleflin (Kazalište Trešnja) Slastičar, gostioničar; Domaća zadaća – Miro Međimorec (Kazalište Trešnja) Panova sjena, Krezubica; Petar Pan – Robert Waltl (ZKM) Sin; Spremni – Saša Božić (ZKM) Tom; Staklena menažerija – Željko Vukmirica (ispit na ADU) Sin; Dorothy Gale – Dora Ruždjak Podolski (suradnja ADU i KUFERA) Gužvica; Tonkica Palonkica Frr – Robert Raponja (Žar ptica) Zec; Ezop: Basne – Ksenija Zec/Saša Božić (Žar ptica) Fedotik; Tri sestre – Slobodan Unkovski (Gavella) Mike; Sjećanje vode – Marina Pejnović (ispit na ADU, gostovanje na FISTU u Beogradu) Sirenin princ; I živjeli su sretno… – Frana Marija Vranković (POU Velika Gorica) Dio kora; Kralj Edip – Eduard Miller (Dubrovačke ljetne igre) Ničije dijete; Play Beckett – Rade Šerbedžija/Borislav Vujčić (Teatar Ulysses)

Film i televizija Dalibor Matanić; Novine (3. sezona); Sin Goran Rukavina; Počivali u miru (3. sezona); Filip Stančec Aldo Tardozzi; Ko te šiša (2. sezona); Punker Goran Kulenović; Crno-bijeli svijet (2. sezona); Jura Stublić Tadija Tadić – Potjera Vid Begić – Za stolom

Premijera – Lisinski, 17. siječnja 2020. fotografije-Ivan Buvinić