| D. R. Sanderson | |
| TKO JE OVDJE LUD? | |
| Uloge: | |
| Natalija Đorđević | |
| Marko Torjanac | |
| Scenografija i režija: | Marko Torjanac |
| Prijevod: | Jasminka Beader |
| Adaptacija: | Marko Torjanac |
| Kostimografija: | Đurđa Janeš |
| Skladatelj: | Milorad Stranić |
| Oblikovanje svjetla | Goran Prelčec |
| Oblikovanje zvuka: | Branko Vodeničar |
| Dizajn: | Tomislav Veltruski |
| Fotograf: | Mladen Pobi |
| Video: | Tomislav Pović |
| Majstor zvuka: | Branko Vodeničar |
| Majstor tona: | Marko Vodeničar |
| Garderoba i rekvizita: | Marina Uroić |
Kroz 6 koraka i 1 uvid do potpune sreće
predstava za samopomoć (odmoć) u kriznim vremenima
Anticipirajući budućnost, šest isprepletenih crnih psihoterapeutskih komedija preispituju granicu ‘normalnoga’ u svijetu punom eksplozija, pobijenih Vlada, stvarnih zečeva iz virtualnog svijeta, zagorenih kobasica u bijelom sosu i susreta s Bogom.
Tko je ovdje lud? kombinacija je crne komedije, drame i burleske koja nas kroz suptilan ludistički pristup upoznaje sa sezibilnim disidentima iz stvarnog svijeta dok u isto vrijeme razotkriva svu njegovu krhkost.
Iščekujući skoru kataklizmu, naši protagonisti traže utočište u klinici Eden, a nas puštaju kući s pitanjem s koje strane ludila mi odabiremo biti.
Premijera: 12. srpnja 2011., Amadeo scena
Realizaciju predstave pomogao je Gradski ured za kulturu Grada Zagreba.
‘Dobar par. Iskustvo i mladost. Vidjet ćemo s vremenom hoće li ova predstava doživjeti sudbinu Stilksih vježbi. Ima sve preduvjete za to.’Bojana Radović, Večernji list
Nataša Govedić, Novi list
Mirjana Sačer Bobanac, V tjednik
Večernji list
NovaGradiska.com
Marko Torjanac diplomirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kao srednjoškolac bio je član Omladinskog studija ZKM-a u kojem dobija stipendiju i odlazi u umjetnički centar Brewery Art Centre u Kendal u Veliku Britaniju gdje na audiciji dobiva glavnu ulogu u predstavi Our Day Out Willyja Russela.
Profesionalni glumački put započinje u Dramskom kazalištu Gavella te nastavlja u Teatru ITD, u čiji je stalni član ansambla do 2006.godine.U tom periodu, među ostalima, igra Trepljova u Galebu, Laerta u Hamletu, Orsina u Na tri kralja, Cetija u Medvjedu Tepišaru, Ludoslava u Kralju Ubu, Aarona u Titu Androniku, Alfreda u Kraljici Majci , Krležu u Cabaretu ITD, Cabaret Majstora u Begović Cabaretu i Staljina u Ljubavnim pismima Staljinu i druge.
Ostvaruje uloge i u mnogim neovisnim i vaninstitucionalnim kazalištima među kojima se izdvajaju uloga Bernyja u Seksualnim perverzijama u Chicagu HKD Teatra iz Rijeke, Petra Glavine u Deložaciji, Louisa IV u Noći Bogova i Leonea u Fritzspielu Epilog teatra te u Glumačkoj družini Histrion uloga Josipa Drugog u Gričkoj vještici i Bernyja u drugoj postavi Seksualnih pervezija u Chicagu.
2001. osniva Kazalište Planet Art, usmjereno prema suvremenom problemskom dramskom repertoaru, kojemu je umjetnički i poslovni ravnatelj te producent. U Planet Artu osmišljava repertoar i sudjeluje kao prevoditelj, glumac i/ili redatelj u predstavama Velika Zvjerka, U posjetu kod gospodina Greena , Sumnja, Zečja rupa, Prekidi, Plemena i Posljednja Freudova seansa te u predstavama Tko je ovdje lud? i Ritina škola koje je i adaptirao.
U okviru Planet Arta pokreće Stand up comedy scenu i radionice koji su uspješno djelovali od 2004. do 2006. godine.
Autor je višegodišnjeg projekta Edukativno kazalište koje je dobilo i Posebno priznanje Američke akademije za razvoj ekukacije, a za koje je napisao tekstove Škola za prave frajere, Ja, ne!, Pokušajmo sami! i dječji mjuzikl Zubić Zupko te ih režirao i producirao.
Bio je glavni urednik časopisa Hrvatsko glumište 2001. i 2002. godine, jedan je od inicijatora i voditelja radne grupe za izmjene Zakona o kazalištu pri HDDU 2001. godine; bio je član radne skupine za izmjene i dopune Zakona o kazalištu pri Ministarstvu kulture RH 2005. godine, Koordinator Mreže neovisnih kazališta 2012./2103. godine i sudionik međunarodnog programa USA Ambasade Social changes through arts 2012. godine.
Povremeni je gost predavač na Odjelu produkcije ADU i autor nekoliko programskih i financijskih analiza kazališne scene u Hrvatskoj.
Glavni je urednik monografije 40 godina Stilskih vježbi i autor i scenarist nekoliko televizijskih emisija.
Povremeno nastupa na televiziji, filmu i na radiju.
Dobitnik je Nagrade Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na 2. Festivalu glumca u Vinkovcima 1996. godine za ulogu Alfreda u predstavi Kraljica majka, nagrade Zlatni smijeh na Danima Satire 2000. godine za ulogu Miroslava Krleže u Cabaretu &TD, nagrade Najhistrion 2000. godine za ulogu Bernyja predstavi Seksualne perverzije u Chicagu, dvostruki je dobitnik Nagrade za najbolju mušku ulogu na festivalu Glumište Pod Murvom u Skradinu 2011. i 2016. za uloge Larryja u Velikoj Zvjerci i Freuda u Posljednjoj Freudovoj seansi i trostruki je dobitnik Nagrade Fabijan Šovagović na Festivalu glumca u Vinkovcima za uloge Christophera u predstavi Plemena, Pravdana u predstavi Ritina škola i Freuda u predstavi Posljednja Freudova seansa.
Natalija Đorđević diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Neke od svojih najznačajnijih uloga ostvarila je u Teatru ITD, Kazalištu Žar Ptica i Dramskom Kazalištu Gavella u predstavama Top Girls,Alisa, Trainspotting, Negdje dalekoBakino srce, Murlin Murlo, ,Atentatori, Bez glume, molim, Kako ubiti predsjednika, Kako sam naučila voziti, Diva, Mrvice iz dnevnog boravka, Čudnovata istina, Amadeus, Umišljeni bolesnik i druge, a jednu od najboljih uloga ostvarila je u predstavi Kazališta Planet Art Tko je ovdje lud?.
Autorica je dviju monodrama: Potrošeni snovi i Silent Screams na engleskom.
Igrala je u serijama Bitange i princeze, Naša mala klinika, Luda kuća, Drž’te lopova, Cimmerfraj, Stipe u gostima, Libertas, Cvjetni trg, Radio i ja, Naši sretni trenuci i drugima.
Snimila je dvadesetak radio-drama.
Dobitnica je Nagrade hrvatskog glumišta za najbolju mladu glumicu za ulogu Bake u predstavi Kako sam naučila voziti, Nagrade Fabijan Šovagović za najbolju glumicu na Festivalu glumca u Vinkovcima za ulogu Lane u predstavi Diva i Nagrade za najbolju glumačku interpretaciju na Međunarodnom festivalu monodrame u Umagu za monodramu Potrošeni snovi za koju je primila i povelju Faina Ranjevska na Međunarodnom festivalu u Taganrogu u Rusiji.
Dobitnica je Nagrade za skupnu igru za predstavu Bez glume, molim na festivalu Zlatni lav u Umagu i Nagrade za skupnu igru u predstavi Družba Pere Kvržice na Naj, naj, naj festivalu.
Nominirana je za Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju sporednu glumicu u predstavi Diva i Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju glumicu u radio-drami Dvije.
Marko Torjanac diplomirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kao srednjoškolac bio je član Omladinskog studija ZKM-a u kojem dobija stipendiju i odlazi u umjetnički centar Brewery Art Centre u Kendal u Veliku Britaniju gdje na audiciji dobiva glavnu ulogu u predstavi Our Day Out Willyja Russela.
Profesionalni glumački put započinje u Dramskom kazalištu Gavella te nastavlja u Teatru ITD, u čiji je stalni član ansambla do 2006.godine.U tom periodu, među ostalima, igra Trepljova u Galebu, Laerta u Hamletu, Orsina u Na tri kralja, Cetija u Medvjedu Tepišaru, Ludoslava u Kralju Ubu, Aarona u Titu Androniku, Alfreda u Kraljici Majci , Krležu u Cabaretu ITD, Cabaret Majstora u Begović Cabaretu i Staljina u Ljubavnim pismima Staljinu i druge.
Ostvaruje uloge i u mnogim neovisnim i vaninstitucionalnim kazalištima među kojima se izdvajaju uloga Bernyja u Seksualnim perverzijama u Chicagu HKD Teatra iz Rijeke, Petra Glavine u Deložaciji, Louisa IV u Noći Bogova i Leonea u Fritzspielu Epilog teatra te u Glumačkoj družini Histrion uloga Josipa Drugog u Gričkoj vještici i Bernyja u drugoj postavi Seksualnih pervezija u Chicagu.
2001. osniva Kazalište Planet Art, usmjereno prema suvremenom problemskom dramskom repertoaru, kojemu je umjetnički i poslovni ravnatelj te producent. U Planet Artu osmišljava repertoar i sudjeluje kao prevoditelj, glumac i/ili redatelj u predstavama Velika Zvjerka, U posjetu kod gospodina Greena , Sumnja, Zečja rupa, Prekidi, Plemena i Posljednja Freudova seansa te u predstavama Tko je ovdje lud? i Ritina škola koje je i adaptirao.
U okviru Planet Arta pokreće Stand up comedy scenu i radionice koji su uspješno djelovali od 2004. do 2006. godine.
Autor je višegodišnjeg projekta Edukativno kazalište koje je dobilo i Posebno priznanje Američke akademije za razvoj ekukacije, a za koje je napisao tekstove Škola za prave frajere, Ja, ne!, Pokušajmo sami! i dječji mjuzikl Zubić Zupko te ih režirao i producirao.
Bio je glavni urednik časopisa Hrvatsko glumište 2001. i 2002. godine, jedan je od inicijatora i voditelja radne grupe za izmjene Zakona o kazalištu pri HDDU 2001. godine; bio je član radne skupine za izmjene i dopune Zakona o kazalištu pri Ministarstvu kulture RH 2005. godine, Koordinator Mreže neovisnih kazališta 2012./2103. godine i sudionik međunarodnog programa USA Ambasade Social changes through arts 2012. godine.
Povremeni je gost predavač na Odjelu produkcije ADU i autor nekoliko programskih i financijskih analiza kazališne scene u Hrvatskoj.
Glavni je urednik monografije 40 godina Stilskih vježbi i autor i scenarist nekoliko televizijskih emisija.
Povremeno nastupa na televiziji, filmu i na radiju.
Dobitnik je Nagrade Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na 2. Festivalu glumca u Vinkovcima 1996. godine za ulogu Alfreda u predstavi Kraljica majka, nagrade Zlatni smijeh na Danima Satire 2000. godine za ulogu Miroslava Krleže u Cabaretu &TD, nagrade Najhistrion 2000. godine za ulogu Bernyja predstavi Seksualne perverzije u Chicagu, dvostruki je dobitnik Nagrade za najbolju mušku ulogu na festivalu Glumište Pod Murvom u Skradinu 2011. i 2016. za uloge Larryja u Velikoj Zvjerci i Freuda u Posljednjoj Freudovoj seansi i trostruki je dobitnik Nagrade Fabijan Šovagović na Festivalu glumca u Vinkovcima za uloge Christophera u predstavi Plemena, Pravdana u predstavi Ritina škola i Freuda u predstavi Posljednja Freudova seansa.
