Slavica Knežević diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Tijekom studija i tri godine nakon njega radi u grupama Pozdravi i Akter. Od 1983. godine stalna je članica ansambla Dramskog kazališta Gavella. Igrala je u gotovo svim zagrebačkim kazalištima, od kojih izdvajamo Planet Art (Sumnja, Plemena i Zečja rupa), Teatar Exit, Epilog teatar, INK Pula, Dubrovačke ljetne igre, Histrione i Kerempuh.

Do danas je odigrala više od sedamdeset glavnih i sporednih karakternih uloga u klasičnom i modernom repertoaru za što je višestruko nagrađivana: Sedam sekretara SKOJ-a za predstavu Kažu da je sova bila pekareva kći, Nagradu za najbolju ulogu na Jugoslavenskom radijskom festivalu u Ohridu za ulogu u radio igri Komarica, dvostruka je dobitnica nagrade Zlatni smijeh na Danima satire i to za ulogu Evelin u predstavi Osam lakih komada i ulogu Štefanije u predstavi Hercegovci za volanom, dobitnica nagrade Najhistrion za ulogu babe Urše u predstavi Grička vještica, tri puta je nagrađena Nagradom za najbolju glumicu sezone Dramskog kazališta Gavella i to za sezone 2003./04. (Desa u Ptičicama), 2004./05. (Trish u Kuća/vrt) i 2011./12. (Zorka u Crnim očima), nagrađena je Nagradom Fabijan Šovagović za najbolju žensku ulogu za ulogu Nat u predstavi Zečja rupa na 17. Festivalu glumca u Vinkovcima 2010.

Više od deset godina bila je prisutna u programu za djecu na Hrvatskoj televiziji, od sinhronizacije animiranih filmova (Bubimir, Čarobnjakov šešir i dr.) do dugogodišnjih odgojno-zabavnih emisija (Poštanski sandučić, Mala škola i dr.).

Igrala je u mnogim TV dramama i TV filmovima (Generalov carski osmijeh, Dan kornjače, Lude gljive i dr.), serijama (Smogovci, Tužni bogataš,Horvatov izbor, Bibin svijet, Da sam ja netko i dr.) i drugim domaćim i stranim filmovima (Dvanaestorica žigosanih, Snivaj zlato moje, Ti mene nosiš, Zagrebačke priče: Praznik demokracije, Narodni heroj Ljiljan Vidić i dr.).

Godinama se bavi pedagoškim radom (kazališne radionice u organizaciji Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, gost predavač na Akademiji u Osijeku), a posljednjih nekoliko godina angažirana je kao vanjski suradnik na katedri Glume na Akademiji dramske umjetnosti. Držala je i mnoge radionice za glumu i Stand-up komediju.

Režirala je predstave Velika Zvjerka i Plemena u Kazalištu Planet Art u kojima se glumci višestruko nagrađivani. Ujedno je bila asistent redatelja u radu na predstavi Sumnja.

Slavko Juraga diplomirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Nakon diplome angažiran je u Gradskom kazalištu Trešnja, a od 1999. član je ansambla Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.

Među važnijim ulogama izdvajaju se Goetheov Faust, Demeter Stanzides u Dalekoj zemlji Arthura Schnitzlera, Fra Lorenzo u Romeu i Juliji, Alan Ford u Alanu Fordu, Roberto Zucco u Robertu Zuccu; Porfirogenet u Svrsi od slobode, Fernand Krapp u Fernandu Krappu, Nepoznati u Putu u Damasku, a u Kazalištu Planet Art odigrao je Philla u Velikoj Zvjerci, jednu od svojih najboljih uloga.

Nastupio je u filmovima i TV dramama Krhotine, Cijena života, Dubrovački suton, Peacemaker, Kositreno srce, Mlakarova ljubav, Against All Odds i drugima.

Režirao je i napisao scenarij za predstavu Moj križ svejedno gori i koreodramu Stela Maris – Legenda.

Marko Torjanac diplomirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kao srednjoškolac bio je član Omladinskog studija ZKM-a u kojem dobija stipendiju i odlazi u umjetnički centar Brewery Art Centre u Kendal u Veliku Britaniju gdje na audiciji dobiva glavnu ulogu u predstavi Our Day Out Willyja Russela.

Profesionalni glumački put započinje u Dramskom kazalištu Gavella te nastavlja u Teatru ITD, u čiji je stalni član ansambla do 2006.godine.U tom periodu, među ostalima, igra Trepljova u Galebu, Laerta u Hamletu, Orsina u Na tri kralja, Cetija u Medvjedu Tepišaru, Ludoslava u Kralju Ubu, Aarona u Titu Androniku, Alfreda u Kraljici Majci , Krležu u Cabaretu ITD, Cabaret Majstora u Begović Cabaretu i Staljina u Ljubavnim pismima Staljinu i druge.

Ostvaruje uloge i u mnogim neovisnim i vaninstitucionalnim kazalištima među kojima se izdvajaju uloga Bernyja u Seksualnim perverzijama u Chicagu HKD Teatra iz Rijeke, Petra Glavine u Deložaciji, Louisa IV u Noći Bogova i Leonea u Fritzspielu Epilog teatra te u Glumačkoj družini Histrion uloga Josipa Drugog u Gričkoj vještici i Bernyja u drugoj postavi Seksualnih pervezija u Chicagu.

2001. osniva Kazalište Planet Art, usmjereno prema suvremenom problemskom dramskom repertoaru, kojemu je umjetnički i poslovni ravnatelj te producent. U Planet Artu osmišljava repertoar i sudjeluje kao prevoditelj, glumac i/ili redatelj u predstavama Velika Zvjerka, U posjetu kod gospodina Greena , Sumnja, Zečja rupa, Prekidi, Plemena i Posljednja Freudova seansa te u predstavama Tko je ovdje lud? i Ritina škola koje je i adaptirao.

U okviru Planet Arta pokreće Stand up comedy scenu i radionice koji su uspješno djelovali od 2004. do 2006. godine.

Autor je višegodišnjeg projekta Edukativno kazalište koje je dobilo i Posebno priznanje Američke akademije za razvoj ekukacije, a za koje je napisao tekstove Škola za prave frajere, Ja, ne!, Pokušajmo sami! i dječji mjuzikl Zubić Zupko te ih režirao i producirao.

Bio je glavni urednik časopisa Hrvatsko glumište 2001. i 2002. godine, jedan je od inicijatora i voditelja radne grupe za izmjene Zakona o kazalištu pri HDDU 2001. godine; bio je član radne skupine za izmjene i dopune Zakona o kazalištu pri Ministarstvu kulture RH 2005. godine, Koordinator Mreže neovisnih kazališta 2012./2103. godine i sudionik međunarodnog programa USA Ambasade Social changes through arts 2012. godine.

Povremeni je gost predavač na Odjelu produkcije ADU i autor nekoliko programskih i financijskih analiza kazališne scene u Hrvatskoj.

Glavni je urednik monografije 40 godina Stilskih vježbi i autor i scenarist nekoliko televizijskih emisija.

Povremeno nastupa na televiziji, filmu i na radiju.

Dobitnik je Nagrade Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na 2. Festivalu glumca u Vinkovcima 1996. godine za ulogu Alfreda u predstavi Kraljica majka, nagrade Zlatni smijeh na Danima Satire 2000. godine za ulogu Miroslava Krleže u Cabaretu &TD, nagrade Najhistrion 2000. godine za ulogu Bernyja predstavi Seksualne perverzije u Chicagu, dvostruki je dobitnik Nagrade za najbolju mušku ulogu na festivalu Glumište Pod Murvom u Skradinu 2011. i 2016. za uloge Larryja u Velikoj Zvjerci i Freuda u Posljednjoj Freudovoj seansi i trostruki je dobitnik Nagrade Fabijan Šovagović na Festivalu glumca u Vinkovcima za uloge Christophera u predstavi Plemena, Pravdana u predstavi Ritina škola i Freuda u predstavi Posljednja Freudova seansa.

Luka Dragić diplomirao je 2001. na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Od 2004. član je Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, gdje igra naslovne uloge u predstavama Očevi i sinovi, Romeo i Julija, Važno je zvati se Ernest, Hamlet i mnogim drugima.. U Teatru &TD igrao je u predstavama Proljetno buđenje, Kako ubiti predsjednika i Shopping & Fucking, u GDK Gavella u predstavi Kuća/vrt, u Teatru Rugantino igra u predstavi Terapija, u Teatru Exit u predstavi Kreket za koju je 2014. godine dobio nagradu Zlatna Žar ptica na Naj Naj Festivalu u Kazalištu Žar ptica i Nagradu Nevenka Filipović na festivalu glumca u Vinkovcima.

Sudjelovao je na Dubrovačkim ljetnim igrama u predstavama Dundo Maroje, Radionica za šetanje, izmišljanje i pričanje i Hamlet.

Igrao je u filmovima Kraljica noći, Ne dao Bog većeg zla i Nije bed te u televizijskoj seriji Bumerang, Počivali u miru i drugima.

Godine 2003. dobio je Vjesnikovu Nagradu Dubravko Dujšin za ostvarene uloge u predstavama Očevi i sinovi i Proljetno buđenje, a 2007. dobiva godišnju Nagradu HNK Mila Dimitrijević za ulogu u predstavi Važno je zvati se Ernest.

Upravo u predstavama Planet Arta U posjetu kod gospodina Greena i Velika zvjerka Luka Dragić pokazao je glumačku zrelost i disciplinu, što ga je svrstalo među vodeće glumce svoje generacije.

Bavi se i glumačko-pedagoškim radom.

Roger Rueff nagrađivani je pisac kazališnih drama, televizijskih i fimskih scenarija. Drama Hospitality Suite (Velika zvjerka) premijerno je izvedena 1992. godine u kazalištu South Coust Repertoary Theatre u Kaliforniji. Od tada je na repertoarima mnogih kazališta diljem Sjeverne Amerike. Uprizorena je mnogim zemljama, a u Japanu je 2005. proglašena najboljom predstavom sezone.

Za dramu So many words, također premijerno izvedenu u South Coast Repertoary Theatreu, Roger Rueff dobio je dvije nagrade, Nagradu L.A. Drama Critic’s Circlea za najboljeg pisca i Nagradu “Ted Schmitt” za najbolju dramu premijerno izvedenu u Los Angelesu. Jednočinke i kratke drame redovno mu se izvode u Chicagu, gdje i živi.Za televiziju je napisao scenarij za TV film God Lives, a kao autor filmskog scenarija predstavlja se filmom The Big Kahuna, adaptacijom drame Hospitality Suite, u kojemu su glavne uloge odigrali Kevin Spacey i Danny De Vito. Film The Big Kahuna premijerno je prikazan 1999. godine na Filmskom festivalu u Torontu, a 2000. godine nominiran je za humanistički doprinos filmu.Roger Rueff objavio je i pjesničku zbirku Fifty Things I Want My Son To Know, s pedeset poetskih poruka posvećenih svome sinu.