Fenomen svjetskih razmjera

Tonko Maroević priznati je hrvatski pjesnik, esejist, prevoditelj, istraživač suvremene hrvatske umjetnosti, autor niza monografija o hrvatskim slikarima, likovni i književni kritičar.

Diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti te doktorirao s temom Likovna umjetnost u hrvatskoj književnosti od moderne do danas.

Znanstveni je savjetnik u Institutu za povijest umjetnosti i profesor na katedri povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Preveo je i zajedno s Tomislavom Radićem adaptirao predstavu Stilskie vježbe, vjerojatno najveći fenomena hrvatskog kazališta koja se posljednjih deset godina izvodi u produkciji Kazališta Planet Art.

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Redoviti je član HAZU-a.

Tomislav Radić jedan od najznačajnijih hrvatskih redatelja diplomirao je 1962. na Filozofskom fakultetu i 1973. I režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Režirao je brojne naslove u svim kazalištima u Zagrebu, povremeno na Dubrovačkim ljetnim igrama te je bio stalni suradnik televizije.Od 1977. do 1997.godine bio je profesor glume i režije na Akademiji dramske umjetnosti na kojoj je neko vrijeme bio dekan i uveo kolegij Filmske glume. Od 1998. do 2000. godine bio je glavni urednik Dramskoga programa Hrvatske televizije.

Uz četrdesetak dokumentarnih i igranih emisija na televiziji, jedan je od naistaknutijih hrvatskih filmskih redatelja. Za Živu istinu iz 1971. kritika je isticala kako je Radić, služeći se dijelom metodama direktnog filma, spojio niz dokumentarističkih isječaka iz svakidašnjice jednoga grada, s potragom jedne nepotvrđene glumice za poslom.

Njegov Timon 1972. ocijenjen je kao originalna parafraza Shakespeareova teksta, u kojoj se glavnomu junaku sudbina odglumljenoga lika pomiješa s vlastitim životom.

Autor je zajedno sa Tonkom Maroevićem predstave Stilskie vježbe, vjerojatno najvećeg fenomena hrvatskog kazališta čiji je i redatelj, a koje se posljednjih deset godina izvode u produkciji Kazališta Planet Art.

Pamte se također njegove predstave Caffeteria koja je najdulje izvođena predstava na Dubrovačkim ljetnim igrama, Četvrto lice jednine u Dramskom kazalištu Gavella, Bard u HNK Zagreb i mnoge druge.

Djela Ibsena, Eshila, Držića i drugih klasika režirao je u vlastitom Akademskom teatru.

Filmografija mu još obuhvača filmove Luka, Anđele moj dragi, Holding, Tri priče o nespavanju, Što je Iva snimila 21.listopada 2003., i Kotlovina. Za dva potonja nagrađen je Zlatnim arenama na Filmskom festivalu u Puli i drugim, pa i međunarodnim nagradama.

Pero Kvrgić najsjajniji je predstavnik legendarnih generacija hrvatskih glumaca, a njegove su kreacije obilježile čitavu jednu kazališnu epohu.

Od svojih početaka 1948. godine do danas igrao je u gotovo svim hrvatskim kazalištima i kazališnim grupama te nastupao na najpoznatijim kazališnim festivalima (DK Gavella, Teatar &TD, ZKM, HNK Zagreb, HNK Split, riječki HKD teatar, dubrovačko Kazalište Marin Držić, Komedija, Kerempuh, Teatar u gostima, Epilog teatar, Teatar Ulysis, Žar ptica, Bagatella, Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Planet Art, itd.).

Odigrao je više od 180 različitih uloga: Pomet, Dundo Maroje, Harpagon, Sganarelle, Pathelin, Nemoćnik, Lear (Bondov), On (Stilske vježbe), Mochinpott, Janez, Kir Janja itd. Igrao je u desetak filmova, nekoliko TV drama i u brojnim radio dramama.

U biblioteci Vijenac Matice Hrvatske tiskana mu je knjiga kolumni Stilske vježbe.

Dobitnik je brojnih nagrada: Nagrade Vladimir Nazor, Nagrade Grada Zagreba, Nagrade Grada Dubrovnika, Nagrade Sterijinog pozorja, Nagrade sarajevskih Malih scena, Nagrade Orlando, Tito Strozzi, Dubravko Dujšin, Eleonora Duse, Nagrade Marul, Nagrade hrvatskog glumišta ,itd.

Godine 2006. predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić odlikovao je Peru Kvrgića, u povodu premijere predstave U posjetu kod gospodina Greena, Redom Kneza Branimira s ogrlicom za izniman i dugogodišnji doprinos kulturi Republike Hrvatske.

Lela Margitić već je kao djevojčica i djevojka postizala zapažene uspjehe u predstavama legendarnog riječkog Pionirskog kazališta, upisuje studij glume na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Nakon diplome ulazi u stalni angažman u kazalište Komedija u kojemu je igrala glavne uloge u mnogim poznatim mjuziklima kao što su Ljubimica Divljeg zapada, Slatka Irma, Guslač na krovu i Aplauz te u brojnim komedijama najistaknutijih suvremenih komediografa kao i u klasičnom repertoaru u matičnom kazalištu i gostujući na mnogim drugim pozornicama (HNK Zagreb, ZKM, Teatar ITD, Teatar u gostima, Akademsko kazalište, INK Pula, Dubrovačke ljetne igre, Planet Art i drugima).

Uz brojne uloge na TV-u i filmu, godinama surađuje i u umjetničkom i obrazovnom programu Hrvatskoga radija, a radio emisija Poezija naglas Danijela Dragojevića, koja je više od tri desetljeća emitirana na trećem programu Radio Zagreba, postala je, među ostalima, prepoznatljiva po njezinom glasu i interpretaciji.

Oduvijek posvećena glazbi, zadnjih petnaest godina intenzivno se bavi šansonom surađujući sa šansonjerkom Ladom Kos.

Lela Margitić dobitnica je priznanja Red Danice Hrvatske sa likom Marka Marulića, 2004 godine.