Ljubavna pisma Staljinu
Ljubavna pisma Staljinu
Ljubavna pisma Staljinu
Ljubavna pisma Staljinu
Ljubavna pisma Staljinu
Ljubavna pisma Staljinu
Juan Mayorga | |
LJUBAVNA PISMA STALJINU | |
Uloge: | |
Mihail Bulgakov | Franjo Dijak |
Jelena Andrejevna | Anastasija
Jankovska |
Staljin | Marko Torjanac |
Režija: | Saša Broz |
Pomoćnik redateljice
i scenograf: |
Marko Torjanac |
Prijevod: | Marta Vuković |
Lektura: | Đurđa Škavić |
Kostimografija: | Đurđa Janeš |
Oblikovanje svjetla i zvuka: | Damir Rončević |
Šminka: | Danijela Pavlek |
Dizajn: | Tomislav Veltruski |
Fotografija: | Mladen Pobi |
Video: | Hrvoje Felbar |
Kakva je umjetnost u totalitarizmu?
Sovjetski savez. Tridesete godine prošloga stoljeća.
Piscu legendarnog romana ‘Majstor i Margarita’ Mihailu Bulgakovu zabranjeno je izdavanje i izvođenje njegovih djela.
Obraća se Staljinu o kojemu ovisi sudbina svih umjetnika u Rusiji.
Jednoga dana dobiva potpuno neočekivan telefonski poziv.
Na telefonu je Staljin.
Osobno.
Ova povijesna fikcija inspirirana je crticom iz stvarnog života njezinih protagonista – jednog od najznačajnijih ruskih pisaca Mihaila Bulgakova i diktatora Josifa Visarionoviča Staljina.
Drama obrađuje odnos totalitarizma i umjetnosti, autoritarnog vladara i pisca kroz osobni sukob Bulgakova i Staljina te propituje cijenu i granicu slobode i slobodne misli tada kao i danas.
Kompleksno uranjajući u vrijednosti i razloge dva suprotstavljena principa, ova drama donosi dinamičnu i intenzivnu studiju vječnih pitanja koja se postavljaju pred pojedinca, društvo i umjetnost.
Premijera: 4. 11. 2018. u 20 sati, DK Gavella, Zagreb

Njegova najpopularnija djela su “Siete hombres Buenos”, “Más cenizas” (rad koji je osvojio drugu nagradu na prestižnom Calderón de la Barca 1992.), “El sueño de Ginebra”, “Spaljeni vrt” i “Ljubavna pisma Staljinu “(refleksija o umjetnosti i moći koja je 1999. godine predstavljena u Nacionalnom dramskom centru). Između 2000. i 2009. godine napisao je verzije klasičnih španjolskih i međunarodnih djela za pozornicu.
Napisao je doktorsku disertaciju o Walteru Benjaminu, čija filozofija ima značajan utjecaj na njegovo pisanje za kazalište.
Saša Broz je rođena u Zagrebu, gdje uz osnovnu i srednju školu pohađa i Školu za klasični balet i ritmiku. Kao dobitnica dvogodišnje stipendije za klasični balet usavršavala se na Moskovskom akademskom koreografskom učilištu (MAXY), a školovanje nastavlja na Akademiji dramske umjetnosti na kojoj diplomira smjer kazališne režije i radiofonije.
Bila je ravnateljica Istarskog narodnog kazališta u Puli (2004-2006) te ravnateljica Opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci (2013-2014). Od 1994. godine profesionalno surađuje s brojnim domaćim kazalištima. Dugogodišnja je vanjska suradnica HRT-a na sinkronizaciji animiranih filmova. Za HRT je režirala specijalne projekte kao što su glazbeni spektali Porin i Dora, te proslava obljetnice HRT-a u KD Lisinski. Režirala je i otvaranje 50. Pulskog filmskog festivala, a nekoliko je puta režirala i strukovnu dodjelu Nagrada hrvatskoga glumišta. Bila je i članica stručnih žirija Festivala malih scena u Rijeci i Dana satire u Zagrebu.
Neke od kazališnih režija su:
C. Goldoni: Gostioničarka Mirandolina – HNK Zagreb
C. Goldoni: La Finta ammalata – Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca Rijeka
F. Lhotka Kalinski: Svijetleći grad – Opera HNK Ivana pl. Zajca Rijeka
I. Škorić: Libreto – HNK Split
M. Puig – V. Stojsavljević: Poljubac žene pauka – GDK Gavella
D. Jelačić Bužimski: Gospodar sjena – GDK Gavella
H. Bojčev: Opća bolnica – Kerempuh
J. Mayorga: Ljubavna pisma Staljinu – Teatar ITD
C. Churchill: Negdje daleko – Teatar ITD
T. Strozzi – D. Delbianco: Igra u dvoje – Histrioni
C. Dickens – D. Lukić: Velika očekivanja – GK Trešnja
A. Šenoa – Z. Kiseljak: Zlatarovo zlato – GK Trešnja
A. Šenoa – Z. Kiseljak: Postolar i vrag – GK Trešnja
V. Sigarev: Zmijsko leglo – NP Tuzla
Braća Presnjakov: Igrajući žrtvu – NP Tuzla
Perrault – Ž. Udovičić Pleština: Pepeljuga – ZKL
A. Galland – Ž. Udovičić Pleština: Aladin i čarobna svjetiljka – ZKL
Z. Kiseljak: Siromah i vrag – GK Žar ptica
J. Horvat – Z. Kiseljak: Waitapu – GK Žar ptica
Z.Kiseljak: Indijanska priča – GK Žar ptoca
O. Wilde – V. Stojsavljević: Saloma – vlastita produkcija, Paromlin
Schisgall: Ljubaf – vlastita produkcija/Mala scena
M. McDonagh: Pillowman – Scena Gorica
Franjo Dijak diplomirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Glumački put započinje u neovisnim kazalištima i produkcijama među kojima se izdvajaju uloge u predstavama Teatra Exit Istok, Igre u dvorištu, Adrian Mole, Komadi, Alisa iz kompjutera, Noževi u kokošima te u predstavama Teatra ITD Shopping and Fucking, Murlin Murlo i Žaba.Od uloga u neovisnim produkcijama svakako valja izdvojiti i ulogu Adama u Adamu i Evi Teatra Kufer i ulogu C.S. Lewisa u Posljednjoj Freudovoj seansi, jednu od njegovih najboljih uloga.
Kasnije postaje stalnim članom Dramskog kazališta Gavella gdje značajne uloge ostvaruje u predstavama Gospođica Julija, Četvrta sestra, Mećava, San Ivanjske noći, Život je san, Barbelo, o psima i djeci, Leda, Zločin i kazna, Amadeus, Hrvatski bog Mars i drugima.
Značajnije uloge ostvario je u fimovima Srce nije u modi, Kraljica noći, Vratite im Dinamo, Sex, piće i krvoproliće, Lopovi prve klase, Karaula, Sve džaba, Pravo čudo, Goran i drugima te u serijama Veliko spremanje i Žutokljunac.
Dobitnik je Nagrade za najboljeg mladog glumca Festivala Malih scena u Rijeci, Nagrade hrvatskog glumišta 2005. godine i Nagrade za najbolju mušku ulogu na Festivalu u Montrealu za ulogu u filmu Goran.
Anastasija Jankovska svoje glumačko školovanje započinje na Državnoj akademiji dramske umjetnosti u Sankt Petersburgu, a zatim po povratku u Zagreb upisuje i dilomira glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Prva uloga kojom se predstavila na kazališnoj sceni i na sebe svratila pažnju bila je uloga Sestre James u Sumnji Kazališta Planet Art u režiji Marka Torjanca.
Nakon toga nastupa u predstavama kazališta Mala Scena, Teatra ITD i drugima, a ubrzo nakon diplome postaje stalnom članicom HNK u Splitu gdje je ostvarila mnoge zapažene uloge te je više puta nagrađivana, među ostalim i Nagradom Sabrija Biser na 34. Danima satire u Zagrebu, Nagradom Fabijan Šovagović za najbolju glumicu za ulogu u predstavi Srce veće od ruku Teatra Play Drama, nagradom Marul na festivalu Marulićevi dani i Nagradom hrvatskog glumišta.
Marko Torjanac diplomirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kao srednjoškolac bio je član Omladinskog studija ZKM-a u kojem dobija stipendiju i odlazi u umjetnički centar Brewery Art Centre u Kendal u Veliku Britaniju gdje na audiciji dobiva glavnu ulogu u predstavi Our Day Out Willyja Russela.
Profesionalni glumački put započinje u Dramskom kazalištu Gavella te nastavlja u Teatru ITD, u čiji je stalni član ansambla do 2006.godine.U tom periodu, među ostalima, igra Trepljova u Galebu, Laerta u Hamletu, Orsina u Na tri kralja, Cetija u Medvjedu Tepišaru, Ludoslava u Kralju Ubu, Aarona u Titu Androniku, Alfreda u Kraljici Majci , Krležu u Cabaretu ITD, Cabaret Majstora u Begović Cabaretu i Staljina u Ljubavnim pismima Staljinu i druge.
Ostvaruje uloge i u mnogim neovisnim i vaninstitucionalnim kazalištima među kojima se izdvajaju uloga Bernyja u Seksualnim perverzijama u Chicagu HKD Teatra iz Rijeke, Petra Glavine u Deložaciji, Louisa IV u Noći Bogova i Leonea u Fritzspielu Epilog teatra te u Glumačkoj družini Histrion uloga Josipa Drugog u Gričkoj vještici i Bernyja u drugoj postavi Seksualnih pervezija u Chicagu.
2001. osniva Kazalište Planet Art, usmjereno prema suvremenom problemskom dramskom repertoaru, kojemu je umjetnički i poslovni ravnatelj te producent. U Planet Artu osmišljava repertoar i sudjeluje kao prevoditelj, glumac i/ili redatelj u predstavama Velika Zvjerka, U posjetu kod gospodina Greena , Sumnja, Zečja rupa, Prekidi, Plemena i Posljednja Freudova seansa te u predstavama Tko je ovdje lud? i Ritina škola koje je i adaptirao.
U okviru Planet Arta pokreće Stand up comedy scenu i radionice koji su uspješno djelovali od 2004. do 2006. godine.
Autor je višegodišnjeg projekta Edukativno kazalište koje je dobilo i Posebno priznanje Američke akademije za razvoj ekukacije, a za koje je napisao tekstove Škola za prave frajere, Ja, ne!, Pokušajmo sami! i dječji mjuzikl Zubić Zupko te ih režirao i producirao.
Bio je glavni urednik časopisa Hrvatsko glumište 2001. i 2002. godine, jedan je od inicijatora i voditelja radne grupe za izmjene Zakona o kazalištu pri HDDU 2001. godine; bio je član radne skupine za izmjene i dopune Zakona o kazalištu pri Ministarstvu kulture RH 2005. godine, Koordinator Mreže neovisnih kazališta 2012./2103. godine i sudionik međunarodnog programa USA Ambasade Social changes through arts 2012. godine.
Povremeni je gost predavač na Odjelu produkcije ADU i autor nekoliko programskih i financijskih analiza kazališne scene u Hrvatskoj.
Glavni je urednik monografije 40 godina Stilskih vježbi i autor i scenarist nekoliko televizijskih emisija.
Povremeno nastupa na televiziji, filmu i na radiju.
Dobitnik je Nagrade Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na 2. Festivalu glumca u Vinkovcima 1996. godine za ulogu Alfreda u predstavi Kraljica majka, nagrade Zlatni smijeh na Danima Satire 2000. godine za ulogu Miroslava Krleže u Cabaretu &TD, nagrade Najhistrion 2000. godine za ulogu Bernyja predstavi Seksualne perverzije u Chicagu, dvostruki je dobitnik Nagrade za najbolju mušku ulogu na festivalu Glumište Pod Murvom u Skradinu 2011. i 2016. za uloge Larryja u Velikoj Zvjerci i Freuda u Posljednjoj Freudovoj seansi i trostruki je dobitnik Nagrade Fabijan Šovagović na Festivalu glumca u Vinkovcima za uloge Christophera u predstavi Plemena, Pravdana u predstavi Ritina škola i Freuda u predstavi Posljednja Freudova seansa. Za ulogu Freuda osvojio je i Joakimov prsten u na međunarodnom JoakimInterFestu u Kragujevcu 2017. godine.