William Willy Russell je engleski dramski pisac, pjesnik i skladatelj čija najpoznatija djela su drame
Ritina škola (originalni naziv:
Educating Rita),
Shirley Valentine,
Blood Brothers i
Our Day Out.
Spisateljski rad započinje kao kantautor, a prva drama koja je izazvala interes javnosti bila je Keep Your Eyes Down koju je napisao još kao student 1971 godine.
Već 1974. postiže svjetski uspjeh mjuziklom o Beatlesima
John, Paul, George, Ringo… and Bert za koji dobiva nagrade
Evening Standard i
London Theatre Critics Award.
Uz uspješne drame
One For the Road i
Stags and Hens sredinom sedamdestih, Russell se dokazuje i kao uspješan pisac filmskih i tv scenarija za filmove
Death of A Young Young Man,
Daughters of Albion,
Our Day Out i
One Summer, a sve mu donose reputaciju pisca koji uspjeva komunikativno pisati o najozbiljnijim temama.
Svoj najveći kazališni hit
Educating Rita, za koji dobiva i
Olivierovu nagradu, piše 1980. godine.
Educating Rita danas se smatra modernim klasikom, a do danas je izvedena u gotovo svim zemljama svijeta.
Među brojnim djelima ističu se i
Shirley Valentine koja mu uz drugu
Olivierovu nagradu, donosi nagradu
Tony i ponovna uprizorenja na pozornicama diljem svijeta te mjuzikl
Bood Brothers koji mu donosi trećeg
Oliviera i drugog
Tonyja, a koji se na West Endu izvodio pune 24 godine.
Educating Rita uspješno je prenesena na film za što je Willy Russell dobio nominaciju za Oscara, nagrađivan mjuzikl o životu tinejdžera
Our Day Out, napisan također u osamdesetima, doživljava adaptaciju za 21. stoljeće te se i danas s uspjehom izvodi.
Nakon brojnih kazališnih uspjeha, 2004. godine Russell se vraća kantautorskim korijenima i objavljuje uspješan album
Hoovering the Moon te zajedno s kolegom Tim Firthom postavlja i nastupa u originalnom autorskom glazbeno dramskom projektu
The Singing Playwrights.
Willy Russell jedan je od najizvođenijih pisaca svoje generacije, a njegov autorski opus toliko je bogat i širokog dosega da 2013. liverpulsko Sveučilište John Moores otvara
Arhiv Williya Russella koji se bavi prikupljanjem njegove umjetničke ostavštine.
Zanimljiva je činjenica da je Russell jedno vrijeme, prije nego je upisao fakultet, radio kao frizer što ga je vjerojatno bar djelomično inspiriralo za njegovo najuspješnije djelo.
Marko Torjanac diplomirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kao srednjoškolac bio je član Omladinskog studija ZKM-a u kojem dobija stipendiju i odlazi u umjetnički centar
Brewery Art Centre u Kendal u Veliku Britaniju gdje na audiciji dobiva glavnu ulogu u predstavi
Our Day Out Willyja Russela.
Profesionalni glumački put započinje u Dramskom kazalištu Gavella te nastavlja u Teatru ITD, u čiji je stalni član ansambla do 2006.godine.U tom periodu, među ostalima, igra Trepljova u
Galebu, Laerta u
Hamletu, Orsina u
Na tri kralja, Cetija u
Medvjedu Tepišaru, Ludoslava u
Kralju Ubu, Aarona u
Titu Androniku, Alfreda u
Kraljici Majci , Krležu u
Cabaretu ITD, Cabaret Majstora u
Begović Cabaretu i Staljina u
Ljubavnim pismima Staljinu i druge.
Ostvaruje uloge i u mnogim neovisnim i vaninstitucionalnim kazalištima među kojima se izdvajaju uloga Bernyja u
Seksualnim perverzijama u Chicagu HKD Teatra iz Rijeke, Petra Glavine u
Deložaciji, Louisa IV u
Noći Bogova i Leonea u
Fritzspielu Epilog teatra te u Glumačkoj družini Histrion uloga Josipa Drugog u Gričkoj vještici i Bernyja u drugoj postavi
Seksualnih pervezija u Chicagu.
2001. osniva Kazalište Planet Art, usmjereno prema suvremenom problemskom dramskom repertoaru, kojemu je umjetnički i poslovni ravnatelj te producent.
U Planet Artu osmišljava repertoar i sudjeluje kao prevoditelj, glumac i/ili redatelj u predstavama
Velika Zvjerka,
U posjetu kod gospodina Greena ,
Sumnja,
Zečja rupa,
Prekidi,
Plemena i
Posljednja Freudova seansa te u predstavama
Tko je ovdje lud? i
Ritina škola koje je i adaptirao.
U okviru Planet Arta pokreće Stand up comedy scenu i radionice koji su uspješno djelovali od 2004. do 2006. godine.
Autor je višegodišnjeg projekta
Edukativno kazalište koje je dobilo i
Posebno priznanje Američke akademije za razvoj ekukacije,
a za koje je napisao tekstove
Škola za prave frajere,
Ja, ne!,
Pokušajmo sami! i dječji mjuzikl
Zubić Zupko te ih režirao i producirao.
Bio je glavni urednik časopisa
Hrvatsko glumište 2001. i 2002. godine, jedan je od inicijatora i voditelja radne grupe za izmjene Zakona o kazalištu pri HDDU 2001. godine; bio je član radne skupine za izmjene i dopune Zakona o kazalištu pri Ministarstvu kulture RH 2005. godine, Koordinator Mreže neovisnih kazališta 2012./2103. godine i sudionik međunarodnog programa USA Ambasade
Social changes through arts 2012. godine.
Povremeni je gost predavač na Odjelu produkcije ADU i autor nekoliko programskih i financijskih analiza kazališne scene u Hrvatskoj.
Glavni je urednik monografije
40 godina Stilskih vježbi i autor i scenarist nekoliko televizijskih emisija.
Povremeno nastupa na televiziji, filmu i na radiju.
Dobitnik je
Nagrade Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na 2. Festivalu glumca u Vinkovcima 1996. godine za ulogu Alfreda u predstavi
Kraljica majka, nagrade
Zlatni smijeh na Danima Satire 2000. godine za ulogu Miroslava Krleže u
Cabaretu &TD, nagrade
Najhistrion 2000. godine za ulogu Bernyja predstavi
Seksualne perverzije u Chicagu, dvostruki je dobitnik
Nagrade za najbolju mušku ulogu na festivalu
Glumište Pod Murvom u Skradinu 2011. i 2016. za uloge Larryja u
Velikoj Zvjerci i Freuda u
Posljednjoj Freudovoj seansi i trostruki je dobitnik
Nagrade Fabijan Šovagović na Festivalu glumca u Vinkovcima za uloge Christophera u predstavi
Plemena, Pravdana u predstavi
Ritina škola i Freuda u predstavi
Posljednja Freudova seansa.
Vanda Winter je diplomirala glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu i ubrzo postala stalnom članicom dramskog ansambla Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija. Do danas je ostvarila zapažene nastupe u mjuziklima, dramama, komedijama, kratkim igranim filmovima, te brojne glasovne sinkronizacije i sudjelovanje u dramskom programu Hrvatskog radija kao i na televiziji.
Dobitnica je
Nagrade hrvatskog glumišta za najbolju mladu glumicu 2008. godine za ulogu Belle u mjuziklu
Ljepotica i zvijer Kazališta Trešnja i
Nagrade hrvatskog glumišta za ulogu u radio drami za ulogu Nastenjke u radio drami
Bijele noći F. M. Dostojevskog 2011. godine. Nominirana je za
Nagradu hrvatskog glumišta u kategoriji mjuzikla/operete za ulogu Jane Jurkove u rock operi
Gubec-beg.
Igrala je u filmovima
Samo da ovo uspije Vinka Brešana i
Roditeljski sasatanak Luke Rukavine, dramsko-glazbenoj seriji
Stella te je sudjelovala u u brojnim glazbenim i zabavnim emisijama.
U
Plemenima Kazališta Planet Art i Teatra Exit ostvarila je dojmljivu ulogu Ruth. Od 2020. nastupa u naslovnoj ulozi u Ritinoj školi.
Nataša Janjić diplomirala je glumu 2004. godine na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a od 2006. godine stalna je članica ansambla Dramskog kazališta Gavella.
U kazalištu je odigrala više od dvadeset zapaženih uloga započevši s ulogom Sonie u predstavi
Život X 3 Yasmine Reza u kazalištu Mala scena i ulogom Marije Kraljić u predstavi
Što ćemo sad? Branka Đurića u Kazalištu KNAPP za koje je 2005. godine nagrađena Nagradom
Sabrija Biser na Danima satire u Zagrebu,
Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju mladu glumicu i Nagradom
Ivo Fici za najboljeg glumca na Festivalu glumca u Vinkovcima.
Za uloge Tanje u predstavi
Četvrta sestra Janusa Glowatzkog i Helene u predstavi
San ljetne noći W. Shakespearea u Dramskom kazalištu Gavella nagrađena je 2008. godine nagradom
Zlatni smijeh za najbolju glumicu na Danima satire u Zagrebu,
Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju mladu glumicu i nagradom
Ardalion za najbolju glumicu na Jugoslovenskom pozorišnom festivalu u Užicu.
Neke od svojih nauspješnijih uloga ostvarila je u predstavama Kazališta Planet Art
Prekidi i
Ritina škola, obje u režiji Marka Torjanca. Za ulogu Alice u predstavi
Prekidi nagrađena je
Nagradom za najbolju mladu glumicu na Festivalu mladog glumca Zaplet 03 u Banja Luci 2011. godine. Za ulogu Rite u
Ritinoj školi primila je Nagradu
Fabijan Šovagović za najbolju žensku ulogu na 22. Festivalu glumca u Vinkovcima 2015. godine, nagradu
Osmijeh Biokova za najbolju žensku ulogu na Makarskom kulturnom ljetu 2015.,
Nagradu za najbolju žensku ulogu na festivalu Murtalije na Murteru 2014. godine i
Nagradu za najbolju žensku ulogu na festivalu Glumište pod Murvom u Skradinu 2014. godine. Iste godine bila je za ulogu Rite nominirana za
Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju glumicu.
Jedna je od malobrojnih mladih glumica u Hrvatskoj koja je na filmu odigrala mnoge zapažene uloge kao što su uloge u filmovima
Volim te Dalibora Matanića,
Kenjac Antonia Nuića,
Pravo čudo Lukasa Nole,
Kradljivac uspomena Vicka Ruića,
Sveti Georgije ubiva aždahu Srđana Dragojevića,
Atomski zdesna Srđana Dragojevića,
Goran Nevija Marasovića i mnoge druge. Za ulogu u filmu
Sve džaba nagrađena je na Filmskom festivalu u Puli
Zlatnom Arenom za sporednu ulogu 2006. godine.
Na TV-u smo je gledali u serijama
Mamutica, Na terapiji i Prava žena.
Marko Torjanac diplomirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kao srednjoškolac bio je član Omladinskog studija ZKM-a u kojem dobija stipendiju i odlazi u umjetnički centar
Brewery Art Centre u Kendal u Veliku Britaniju gdje na audiciji dobiva glavnu ulogu u predstavi
Our Day Out Willyja Russela.
Profesionalni glumački put započinje u Dramskom kazalištu Gavella te nastavlja u Teatru ITD, u čiji je stalni član ansambla do 2006.godine.U tom periodu, među ostalima, igra Trepljova u
Galebu, Laerta u
Hamletu, Orsina u
Na tri kralja, Cetija u
Medvjedu Tepišaru, Ludoslava u
Kralju Ubu, Aarona u
Titu Androniku, Alfreda u
Kraljici Majci , Krležu u
Cabaretu ITD, Cabaret Majstora u
Begović Cabaretu i Staljina u
Ljubavnim pismima Staljinu i druge.
Ostvaruje uloge i u mnogim neovisnim i vaninstitucionalnim kazalištima među kojima se izdvajaju uloga Bernyja u
Seksualnim perverzijama u Chicagu HKD Teatra iz Rijeke, Petra Glavine u
Deložaciji, Louisa IV u
Noći Bogova i Leonea u
Fritzspielu Epilog teatra te u Glumačkoj družini Histrion uloga Josipa Drugog u Gričkoj vještici i Bernyja u drugoj postavi
Seksualnih pervezija u Chicagu.
2001. osniva Kazalište Planet Art, usmjereno prema suvremenom problemskom dramskom repertoaru, kojemu je umjetnički i poslovni ravnatelj te producent. U Planet Artu osmišljava repertoar i sudjeluje kao prevoditelj, glumac i/ili redatelj u predstavama
Velika Zvjerka,
U posjetu kod gospodina Greena ,
Sumnja,
Zečja rupa,
Prekidi,
Plemena i
Posljednja Freudova seansa te u predstavama
Tko je ovdje lud? i
Ritina škola koje je i adaptirao.
U okviru Planet Arta pokreće Stand up comedy scenu i radionice koji su uspješno djelovali od 2004. do 2006. godine.
Autor je višegodišnjeg projekta
Edukativno kazalište koje je dobilo i
Posebno priznanje Američke akademije za razvoj ekukacije,
a za koje je napisao tekstove
Škola za prave frajere,
Ja, ne!,
Pokušajmo sami! i dječji mjuzikl
Zubić Zupko te ih režirao i producirao.
Bio je glavni urednik časopisa
Hrvatsko glumište 2001. i 2002. godine, jedan je od inicijatora i voditelja radne grupe za izmjene Zakona o kazalištu pri HDDU 2001. godine; bio je član radne skupine za izmjene i dopune Zakona o kazalištu pri Ministarstvu kulture RH 2005. godine, Koordinator Mreže neovisnih kazališta 2012./2103. godine i sudionik međunarodnog programa USA Ambasade
Social changes through arts 2012. godine.
Povremeni je gost predavač na Odjelu produkcije ADU i autor nekoliko programskih i financijskih analiza kazališne scene u Hrvatskoj.
Glavni je urednik monografije
40 godina Stilskih vježbi i autor i scenarist nekoliko televizijskih emisija.
Povremeno nastupa na televiziji, filmu i na radiju.
Dobitnik je Nagrade
Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na 2. Festivalu glumca u Vinkovcima 1996. godine za ulogu Alfreda u predstavi
Kraljica majka, nagrade
Zlatni smijeh na Danima Satire 2000. godine za ulogu Miroslava Krleže u
Cabaretu &TD, nagrade
Najhistrion 2000. godine za ulogu Bernyja predstavi
Seksualne perverzije u Chicagu, dvostruki je dobitnik
Nagrade za najbolju mušku ulogu na festivalu
Glumište Pod Murvom u Skradinu 2011. i 2016. za uloge Larryja u
Velikoj Zvjerci i Freuda u
Posljednjoj Freudovoj seansi i trostruki je dobitnik Nagrade
Fabijan Šovagović na Festivalu glumca u Vinkovcima za uloge Christophera u predstavi
Plemena, Pravdana u predstavi
Ritina škola i Freuda u predstavi
Posljednja Freudova seansa.
2015.
Nagrada Fabijan Šovagović za najbolju žensku ulogu Nataši Janjić na 22. Festivalu glumca u Vinkovcima 2015.
Nagrada Fabijan Šovagović za najbolju mušku ulogu Marku Torjancu na 22. Festivalu glumca u Vinkovcima 2015.
Nagrada Osmijeh Biokova za najbolju žensku ulogu Nataši Janjić na Makarskom kulturnom ljetu 2015.
2014.
Nagrada za najbolju predstavu na festivalu Murtalije na Murteru 2014.
Nagrada za najbolju predstavu na festivalu Glumište pod Murvom u Skradinu 2014.
Nagrada za najbolju žensku ulogu Nataši Janjić na festivalu Murtalije na Murteru 2014.
Nagrada za najbolju žensku ulogu Nataši Janjić na festivalu Glumište pod Murvom u Skradinu 2014.
Nominacija za najbolju glumicu Nataši Janjić za Nagradu hrvatskog glumišta 2014.