Peter Quilter: KORAK PO KORAK

Monika Vanda Winter
Sofija Jasna Bilušić
Paula Marija Jerneić
   
Režija: Marko Torjanac
Prijevod: Marko Torjanac
Scenografija: Marko Torjanac
   
Kostimografija: Đurđa Janeš
Glazba: Milorad Stranić
Oblikovanje svjetla: Darko Crnčević
Oblikovanje zvuka: Darko Crnčević
   
Dizajn: Axis dizajn
Fotografija: Ines Novković
Video: Ambedo Media
Tehničko vodstvo: Jadranko Herceg
Garderoba i rekvizita: Ivana Ravlić

Premijera: 19. 12. 2021. Klub Kazališta Komedija u 20 sati, Zagreb.

Partneri: Kazalište Komedija

O predstavi

Svaki uspon predstavlja izazov

Lažima nije mjesto u planinama. Maske obmane razbijaju se svojom kamenom prirodom.

Osvajanje planinskih vrhunaca zbog toga je uvijek metafora životnih izazova, izbora, vlastitih snova kao i neizvjesnosti života samog. U podnožju planine koju želimo osvojiti, na samom početku puta, baš kao i u mladosti, zajedno se sa svojim prijateljima, nalazimo na manje više istim startnim pozicijama; sve su nam mogućnosti još otvorene, svi snovi ostvarivi, a prije svega sve nas krasi isti entuzijazam, optimizam kao i velika očekivanja. Svi se nadamo da ćemo uspon što uspješnije savladati, osvojiti vrhunce kojima stremimo i zadovoljni s vrha pogledati prema putu koji smo prešli.

No, kad jednom krenemo, bez obzira izaberemo li svoj put sami ili nam je on na bilo koji način nametnut, uspon nam donosi lakše ili teže prepreke. U skladu sa svojim procjenama, uvjerenjima i okolnostima krećemo se putevima, stazama ili prečicama pri čemu se nerijetko dogodi i da zalutamo, odlutamo ili se čak izgubimo pa se zatim pokušavamo vratiti na izgubljeni put ili pronaći novi za koji vjerujemo da nas vodi u smjeru koji će nam donijeti ispunjenje.

Uspon nužno sa sobom donosi i zamor, a kad dobrano odmaknemo od podnožja počinju se pojavljivati i prva pitanja koja donose sumnje i dvojbe: jesmo li mogli izabrati bolji, drugačiji, lakši, brži, manje zahtjevan put koji bi nas učinio sretnijima, zadovoljnijima, mirnijima, manje iscrpljenima kao i što bi taj drugačiji put zahtijevao od nas, je li on uopće (bio) moguć, imamo li sad vremena i mogućnosti krenuti ispočetka, možemo li taj drugi put uopće naći ili se trebamo pomiriti s donesenim izborom i na odabranom putu ustrajati ili… čak odustati… događa se i to…

Kako se približavamo vrhu planine kao i vrhuncu života ta su pitanja i preispitivanja sve intenzivnija, a uz njih se pojavljuju i nova: što kad osvojimo taj vrh i kada više nema uspona, kada nema više ‘dalje’, već samo dolje…kad slijedi povratak, silazak…

Tako se Monika, Sofija i Paula, tri prijateljice iz mladosti, susreću nakon dugo vremena, u trenutku kada su već odabrale svoje puteve i kada su ih iskustva prikupljena vlastitim usponima oblikovala, promijenila i odredila zbog čega su jedne drugima postale neprepoznatljivima u odnosu na doba kada su zajedno kretale u život, svaka sa svojim očekivanjima.

Može li njihovo prijateljstvo biti jače od puteva koji su ih oblikovali? Je li moguće ponovno naći povjerenje, bliskost i otvorenost koje su ih nekada davno povezale? Strmi putevi planine ogoljuju. Vladimir Vysotsky kaže ”Lažima nije mjesto u planinama. Maske obmane razbijaju se svojom kamenom prirodom.”.

Ova duboka i ozbiljna pitanja iza kojih počesto vrebaju provalije, Peter Quilter nam donosi kroz obilje humora i zabave u ovoj šarmantnoj priči o tri prijateljice različitih životnih puteva i sudbina koje se neočekivanim povodom sastaju u namjeri da savladaju dugo odgađani uspon na planinu koja će ih suočiti sa samima sobom i međusobno. Na tom će putovanju svatko moći prepoznati i svoje životne dvojbe te pronaći možda i poneki odgovor. Pripremite se! Uspon je velik, a put urnebesan! Pazite da ne ostanete bez daha! Zato – korak po korak…

Fotografije-Ines Novković