Predstave

Žene na rubu provalije

Korak po korak

Koprodukcija Kazališta Planet Art i Kazališta Komedija.

Korak po korak

Korak po korak

Korak po korak

Korak po korak

Korak po korak

Peter Quilter  
KORAK PO KORAK
   
Uloge:  
Monika Vanda Winter
Sofija Jasna Bilušić
Paula Marija Jerneić
   
   
Režija: Marko Torjanac
Prijevod: Marko Torjanac
Scenografija: Marko Torjanac
   
Kostimografija: Đurđa Janeš
Glazba: Milorad Stranić
Oblikovanje svjetla: Darko Crnčević
Oblikovanje zvuka: Darko Crnčević
   
   
Dizajn: Axis dizajn
Fotografija: Ines Novković
Video: Ambedo Media
Tehničko vodstvo: Jadranko Herceg
Garderoba i rekvizita: Ivana Ravlić

Svaki uspon predstavlja izazov

Lažima nije mjesto u planinama. Maske obmane razbijaju se svojom kamenom prirodom.

Osvajanje planinskih vrhunaca zbog toga je uvijek metafora životnih izazova, izbora, vlastitih snova kao i neizvjesnosti života samog. U podnožju planine koju želimo osvojiti, na samom početku puta, baš kao i u mladosti, zajedno se sa svojim prijateljima, nalazimo na manje više istim startnim pozicijama; sve su nam mogućnosti još otvorene, svi snovi ostvarivi, a prije svega sve nas krasi isti entuzijazam, optimizam kao i velika očekivanja. Svi se nadamo da ćemo uspon što uspješnije savladati, osvojiti vrhunce kojima stremimo i zadovoljni s vrha pogledati prema putu koji smo prešli.

No, kad jednom krenemo, bez obzira izaberemo li svoj put sami ili nam je on na bilo koji način nametnut, uspon nam donosi lakše ili teže prepreke. U skladu sa svojim procjenama, uvjerenjima i okolnostima krećemo se putevima, stazama ili prečicama pri čemu se nerijetko dogodi i da zalutamo, odlutamo ili se čak izgubimo pa se zatim pokušavamo vratiti na izgubljeni put ili pronaći novi za koji vjerujemo da nas vodi u smjeru koji će nam donijeti ispunjenje.

Uspon nužno sa sobom donosi i zamor, a kad dobrano odmaknemo od podnožja počinju se pojavljivati i prva pitanja koja donose sumnje i dvojbe: jesmo li mogli izabrati bolji, drugačiji, lakši, brži, manje zahtjevan put koji bi nas učinio sretnijima, zadovoljnijima, mirnijima, manje iscrpljenima kao i što bi taj drugačiji put zahtijevao od nas, je li on uopće (bio) moguć, imamo li sad vremena i mogućnosti krenuti ispočetka, možemo li taj drugi put uopće naći ili se trebamo pomiriti s donesenim izborom i na odabranom putu ustrajati ili… čak odustati… događa se i to…

Kako se približavamo vrhu planine kao i vrhuncu života ta su pitanja i preispitivanja sve intenzivnija, a uz njih se pojavljuju i nova: što kad osvojimo taj vrh i kada više nema uspona, kada nema više ‘dalje’, već samo dolje…kad slijedi povratak, silazak…

Tako se Monika, Sofija i Paula, tri prijateljice iz mladosti, susreću nakon dugo vremena, u trenutku kada su već odabrale svoje puteve i kada su ih iskustva prikupljena vlastitim usponima oblikovala, promijenila i odredila zbog čega su jedne drugima postale neprepoznatljivima u odnosu na doba kada su zajedno kretale u život, svaka sa svojim očekivanjima.

Može li njihovo prijateljstvo biti jače od puteva koji su ih oblikovali? Je li moguće ponovno naći povjerenje, bliskost i otvorenost koje su ih nekada davno povezale? Strmi putevi planine ogoljuju. Vladimir Vysotsky kaže ”Lažima nije mjesto u planinama. Maske obmane razbijaju se svojom kamenom prirodom.”.

Ova duboka i ozbiljna pitanja iza kojih počesto vrebaju provalije, Peter Quilter nam donosi kroz obilje humora i zabave u ovoj šarmantnoj priči o tri prijateljice različitih životnih puteva i sudbina koje se neočekivanim povodom sastaju u namjeri da savladaju dugo odgađani uspon na planinu koja će ih suočiti sa samima sobom i međusobno. Na tom će putovanju svatko moći prepoznati i svoje životne dvojbe te pronaći možda i poneki odgovor. Pripremite se! Uspon je velik, a put urnebesan! Pazite da ne ostanete bez daha! Zato – korak po korak…

Premijera: 19. 12. 2021. Klub Kazališta Komedija u 20 sati, Zagreb.

Partneri: Kazalište Komedija

RASPORED IZVEDBI

Fotografije-Ines Novković

Britanski pisac Peter Quilter jedan je od najizvođenijih dramatičara na svijetu. Autor je više desetaka dramskih tekstova, a njegova su djela izvođena u trideset i šest zemalja i prevedena na dvadeset i tri jezika.
Karijeru je započeo kao televizijski voditelj na BBC-u, a pojavljivao se i kao glumac u nizu TV serija.

Njegov prvi dramski tekst bio je komedija Respecting Your Piers, a slijedila ju je glazbena adaptacija filma prema kratkoj priči Oscara Wildea The Canterville Ghost.
Svoj debi na West Endu imao je s mjuziklom BoyBand koji je zatim svoje uprizorenje doživio u destak zemalja.
Njegova komedija Florence, koja govori o najgoroj pjevačici na svijetu, nominirana je kao Najbolja nova komedija za prestižnu nagradu Laurence Olivier Award te za tri kazališne nagrade Tony.

Njegovo najpoznatije djelo je Over the rainbow koje je potom adaptirano za Oscarom nagrađeni film Judy iz 2019. godine u kojem pratimo životnu priču legendarne glumice Judy Garland. Ta je predstava osvojila i četiri nominacije za nagradu Laurence Olivier Award, među kojima i onu za Najbolju novu komediju, a za istu nagradu nominirana je i njegova hit komedija Glorious.

Jedna od njegovih najnovijih komedija je Step by step (Korak po korak) koja govori o tri prijateljice koje se nenadanim povodom susreću nakon dugo vremena, a taj susret stavlja na kušnju njihovo dugogodišnje prijateljstvo.

Marko Torjanac diplomirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kao srednjoškolac bio je član Omladinskog studija ZKM-a u kojem dobija stipendiju i odlazi u umjetnički centar Brewery Art Centre u Kendal u Veliku Britaniju gdje na audiciji dobiva glavnu ulogu u predstavi Our Day Out Willyja Russela.

Profesionalni glumački put započinje u Dramskom kazalištu Gavella te nastavlja u Teatru ITD, u čiji je stalni član ansambla do 2006.godine.U tom periodu, među ostalima, igra Trepljova u Galebu, Laerta u Hamletu, Orsina u Na tri kralja, Cetija u Medvjedu Tepišaru, Ludoslava u Kralju Ubu, Aarona u Titu Androniku, Alfreda u Kraljici Majci , Krležu u Cabaretu ITD, Cabaret Majstora u Begović Cabaretu i Staljina u Ljubavnim pismima Staljinu i druge.

Ostvaruje uloge i u mnogim neovisnim i vaninstitucionalnim kazalištima među kojima se izdvajaju uloga Bernyja u Seksualnim perverzijama u Chicagu HKD Teatra iz Rijeke, Petra Glavine u Deložaciji, Louisa IV u Noći Bogova i Leonea u Fritzspielu Epilog teatra te u Glumačkoj družini Histrion uloga Josipa Drugog u Gričkoj vještici i Bernyja u drugoj postavi Seksualnih pervezija u Chicagu.

2001. osniva Kazalište Planet Art, usmjereno prema suvremenom problemskom dramskom repertoaru, kojemu je umjetnički i poslovni ravnatelj te producent. U Planet Artu osmišljava repertoar i sudjeluje kao prevoditelj, glumac i/ili redatelj u predstavama Velika Zvjerka, U posjetu kod gospodina Greena , Sumnja, Zečja rupa, Prekidi, Plemena i Posljednja Freudova seansa te u predstavama Tko je ovdje lud? i Ritina škola koje je i adaptirao.

U okviru Planet Arta pokreće Stand up comedy scenu i radionice koji su uspješno djelovali od 2004. do 2006. godine.

Autor je višegodišnjeg projekta Edukativno kazalište koje je dobilo i Posebno priznanje Američke akademije za razvoj ekukacije, a za koje je napisao tekstove Škola za prave frajere, Ja, ne!, Pokušajmo sami! i dječji mjuzikl Zubić Zupko te ih režirao i producirao.

Bio je glavni urednik časopisa Hrvatsko glumište 2001. i 2002. godine, jedan je od inicijatora i voditelja radne grupe za izmjene Zakona o kazalištu pri HDDU 2001. godine; bio je član radne skupine za izmjene i dopune Zakona o kazalištu pri Ministarstvu kulture RH 2005. godine, Koordinator Mreže neovisnih kazališta 2012./2103. godine i sudionik međunarodnog programa USA Ambasade Social changes through arts 2012. godine.

Povremeni je gost predavač na Odjelu produkcije ADU i autor nekoliko programskih i financijskih analiza kazališne scene u Hrvatskoj.

Glavni je urednik monografije 40 godina Stilskih vježbi i autor i scenarist nekoliko televizijskih emisija.

Povremeno nastupa na televiziji, filmu i na radiju.

Dobitnik je Nagrade Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na 2. Festivalu glumca u Vinkovcima 1996. godine za ulogu Alfreda u predstavi Kraljica majka, nagrade Zlatni smijeh na Danima Satire 2000. godine za ulogu Miroslava Krleže u Cabaretu &TD, nagrade Najhistrion 2000. godine za ulogu Bernyja predstavi Seksualne perverzije u Chicagu, dvostruki je dobitnik Nagrade za najbolju mušku ulogu na festivalu Glumište Pod Murvom u Skradinu 2011. i 2016. za uloge Larryja u Velikoj Zvjerci i Freuda u Posljednjoj Freudovoj seansi i trostruki je dobitnik Nagrade Fabijan Šovagović na Festivalu glumca u Vinkovcima za uloge Christophera u predstavi Plemena, Pravdana u predstavi Ritina škola i Freuda u predstavi Posljednja Freudova seansa. Za ulogu Freuda osvojio je i Joakimov prsten u na međunarodnom JoakimInterFestu u Kragujevcu 2017. godine.

Vanda Winter

Akademska glumica i vokalna solistica, rođena je u Zagrebu 1984. Maturirala je u zagrebačkoj IV. gimnaziji 2003. godine, paralelno debitirajući na daskama profesionalnog kazališta. Diplomirala je glumu na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu i postala stalna članica ansambla ZGK Komedija.

Osim u Komedijinim, nastupala je i u predstavama GK Trešnja, HNK Zagreb i Split, Kazališta Ulysses, Kazališta Planet Art, Teatra Exit, Glumačke družine Histrion, zatim, u tv serijama (Stella), tv showovima (Tvoje lice zvuči poznato), mjuziklima (Kosa, Ljepotica i zvijer, Full Monty, Aida, Mamma Mia!), rock operama (Gubec – beg, Jesus Christ Superstar), operi (Mimi), glazbenim dramama (Opera za tri groša, Opasne veze, Ella&Marilyn), dramama (Plemena, Odlazak), koreodrami (Sprovod u Theresienburgu), komedijama (Sluga dvaju gospodara, Klupko, Ukroćena goropadnica, Skup, Legenda o Sv. Muhli, Fine strine s Opatovine, Stoka sitnog zuba, Ritina škola, Bila je to ševa, Korak po korak).

Kao vokalna solistica nastupala je uz Zagrebačku filharmoniju, Simfonijski orkestar HRT-a, Jazz orkestar HRT-a, Tamburaški orkestar HRT-a, Orkestar oružanih snaga Republike Hrvatske i Varaždinski komorni orkestar.
Često sudjeluje u Dramskom programu Hrvatskoga radija, pri sinkronizacijama animiranih i igranih filmova (Princeza i žabac, Zambezija, Zootropola, Spašavanje Djeda Mraza, Paddington, Viktor i Balerina, Trolovi, Njegova strana priče, Čudesni park, Over the Moon, Centaurworld, Ridley Jones, Encanto,…). Filmski debi ostvarila je u filmu Luke Rukavine Roditeljski sastanak.

Za svoj rad dosad je nagrađena dvjema Nagradama hrvatskog glumišta (2008. u kategoriji Najvećeg doprinosa mladih umjetnika do 30 godina, za ulogu Belle u predstavi Ljepotica i zvijer; te 2011.u kategoriji najbolje uloge u radiodrami za ulogu Nastjenke u adaptaciji romana Bijele noći, F. M. Dostojevskog), te nagradom Najhistrion (2021., za ulogu Anđeline Lokice u predstavi Stoka sitnog zuba, te uloge Julije, Dadilje i Lukrecije u predstavi Romeo i Julija: Bila je to ševa).

Jasna Bilušić rođena je 1967. godine u Zagrebu, gdje je i diplomirala glumu i dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti. Tijekom studija pohađala je Imaginarnu filmsku akademiju Grožnjan (scenaristička i producentska radionica; dvotjedni tečaj fimskog scenarija na University of Ohio (USA) i NYC (USA). Svoj profesionalni glumački put započela je s predstavom Così fan tutte 1989. Kao stipendistica Kazališta Komedija, po završetku studija u tom je kazalištu zaposlena od 1. rujna, 1990. gdje je ostvarila niz zapaženih uloga. Osim kazališnih, ostvarila je zapažene uloge i na televiziji, u filmovima i TV serijama, nastupala je u brojnim radio dramama Dramskog programa HR-a. Radila je i kao predavačica na odsjeku glume Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (tehnika songa, jazz pjevanje); pjevačica (osobito jazz – skupina Cool Date, suradnja sa J. Passom, G. Fameom, B. Moverom, G. Bassom, M. Limom, Big Bandom HRT-a; nastupi: Jazz Fair, Springtime Jazz Fever, Inglestadt Jazz Festival, Berlin Jazz Days, Montreal Jazz Festival i dr.), skupina Naturalna mistika, mnogobrojni nosači zvuka

Malo i o nagradama… Nagrada Zlatni smijeh za najbolju glumicu na Danima satire 2002. godine za ulogu Vjere (Četvrta sestra, Dubrovačke ljetne igre/Majstorska radionica ADU),
Nagrada hrvatskog glumišta za ulogu Edith Piaf (Piaf) godine 2002.
Specijalno priznanje na prvim Gumbekovim danima 2008. za najbolju samostalnu izvedbu.

ZGK “Komedija”: Cosi fan tutte, Max&Engel private, kako vam drago, Veliki manevri u tijesnim ulicama, Guslač na krovu, Muka i uskrsnuće spasitelja našega, Komedija zabuna, Kralj je gol, Crna kraljica, Jalta Jalta, Isus sin čovječji, Veliki manevri u tijesnim ulicama, Majka Hrabrost i njezina djeca, Piaf, Chicago, Svoga tela gospodar, Mali dućan strave, Skidajte se do kraja, Cigle svete Elizabete, Zeleni kakadu, Odlazak, Đerdan, Opasne veze, Cabaret, Broadway u Komediji – Inventura, Spli’ski akvarel, Dobra duša iz Sečuana, Gospođica iz Maksima, Byron, Opet on, Zaljubljeni Shakespeare, Najstariji zanat; DK “Gavella”: Talisman, Hrvatski slavuj; Teatar u gostima: U isto vrijeme, na starom mjestu; HNK Zagreb: Don Juan ili ljubav prema geometriji, Večeras improviziramo, I konje ubijaju, zar ne?, Zagorka; GD “Histrion”: Hvalisavi vojnik; &TD: An Hour For Magic; HNK Split: Kad se mi mrtvi pokoljemo; Teatar “Ulysses”: Marat-Sade, Hamlet; Teatar Exit: Ona, on i vi; Dubrovačke ljetne igre/Majstorska radionica ADU: Četvrta sestra; Mala scena (večernja scena): Prava stvar, Leticija i Ljublist te slobodni kazališni projekti i performanse.

Film i televizija: ostvarila uloge u filmovima Petra Krelje, Ivana Livakovića, Zrinka Ogreste, Snježane Tribuson…; surađivala na scenarijima sa Z. Ogrestom, B. Žmegačom, B. Šmitom; nekoliko TV serija (HTV): U dobrom društvu (HTV), Cro-session (HTV), zabavni i glazbeni show-program (HTV), sinkronizacije animiranih filmova (HTV); igrane serije Dobri ljudi, Zakon, Mamutica, Nemoj nikome reći, 1 & 2 (HRT), Tajne, Prava žena (RTL).

Premijera – Klub Kazališta Komedija, 19. prosinca 2021. fotografije-Ines Novković