U POSJETU KOD GOSPODINA GREENA – 25. veljače, Gavella, Zagreb
Autor: Kristina Grbić, 26.01.2006.
– Deklaracija o ljudskim pravima
«Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.»
Greška u prometu. Trijezno stanje, ali prevelika brzina. Presuda: 6 mjeseci društveno-korisnog rada. Uspješan mladić će to odraditi posjetama starcu koji se umalo našao ispod kotača njegovog vozila. Mladića i starca koji se ne razumiju, koji su dva različita svijeta, nebo i zemlja, zemlja i nebo, zakon prisiljava da jedno poslijepodne tjedno provedu zajedno.
Mladić (Ross Gardiner) donosi starcu (gospodin Green) košer hranu koju ovaj jede «samo zato» da se ne baci. Mladić posprema stan starca usprkos tvrdnjama starog čangrizala da se u svom neredu savršeno snalazi. Niz duhovitih scena i fenomenalno jednostavnih dijaloga uvodi nas u niz iznenađenja. Tako otkrivamo da je Ross «gay» kojeg roditelji kao takvog ne prihvaćaju, pa je posljedica toga njegovo skrivanje pravog ja u društvu, dok je gospodin Green pokopao živu kćer jer se udala za ne-Židova. Kako se dva lika približavaju jedno drugome, počinje njihovo otvaranje. Postepeno obojica ruše «zidove samoće» koje su izgradili oko sebe, a svoju skućenost, sram i samoću pretvaraju u hrabrost i za to bivaju nagrađeni.
Ovo je predstava o fobijama, diskriminaciji, predrasudama, o ljudskim slobodama i pravima. Ova predstava je slika onoga što se događa svake minute u svijetu. Ovo je predstava/život gdje, umjesto da individualnost pomiče granice i stvara novi, bolji svijet, ta ista individualnost gradi zidove i stvara svijet otuđenosti. Ovo je predstava o hrabrosti i pobjedi nad predrasudama.
Sve nagrade i priznanja koje je autor komada Jeff Baron (prisutan!) dobio apsolutno su opravdane. Status jedne od najgledanijih predstava u svijetu, također je apsolutno opravdan. Pero Kvrgić u ulozi gospodina Greena je bravurozan, njegovi izrazi lica, kretnje i držanje točno su ono (vjerujem) što je pisac zamislo stvarajući lik. Luka Dragić je također izvrstan, djeluje pomalo štreberski, ali štreberski izvrsno. Uz odličnu režiju Aide Bukvić i svi ostali članovi ekipe odradili su jako dobar posao. Klanjam se do poda! A prema desetominutnom pljesku svih u dvorani, može se zaključiti da nisam jedina.
S obzirom na to da predstava traje gotovo dva sata bez pauze (opravdano crescendom radnje), jedini savjet koji mi preostaje: naoružajte se bočicom vode i svi u posjetu gospodinu Greenu!
Za one koji žele znati više dodajem i «trač» rubriku, odnosno «popis prisutnih»: jedan predsjednik Vlade, jedan ministar kulture, nekoliko političara, jedan poznati sportaš iz vodenog svijeta, jedan mladi stilist, jedan mladi etnoantropolog, jedna propala zvijezda story super nova blablabla ženskog spola, jedna odlična poremećena novinarka (ne na zadatku), svi glumci s prebivalištem u Zagrebu, a koji ovu večer ne nastupaše na daskama koje život znače, i mnogi mnogi drugi… Naravno, i dvoznamenkasti broj predstavnika sedme sile! Pogađate: koktel je bio «fensi šmensi», a ponašanje u blizini pladnjeva gotovo dostojanstveno. Napredujemo – što je je!
***
