Čemu služi znanje?

Ritina škola

'Lagana i pitka, a opet bogata i slojevita u značenju, Ritina škola nikoga neće ostaviti ravnodušnim.'

Olivera Radović, Kulisa.hr

Ritina škola

'Odlična adaptacija i režija preciznog ritma' 'Ritina škola nasmijava, zabavlja i nudi podosta materijala za razmišljanje.'

Janko Heidl, portal Ravno do dna

Ritina škola

'Predstava snažnih glumačke osobnosti s odličnom komunikacijom na sceni.

Olivera Radović, Kulisa.hr

Ritina škola

'Pametna priča i nadarena gluma.' 'Sve frca humorom, a osobito glumačkom suigrom.'

Andrija Tunjić, Vijenac

Willy Russel
RITINA ŠKOLA
ULOGE:
Pravdan Marko Torjanac
Rita Nataša Janjić
Prijevod, adaptacija, scenografija i režija: Marko Torjanac
Kostimografija: Đurđa Janeš
Skladatelj: Milorad Stranić
Oblikovanje zvuka: Damir Rončević
Dizajn: Tomislav Veltruski
Fotograf: Mladen Pobi
Video: Hrvoje Felbar
Majstor rasvjete i tona: Damir Rončević
Garderoba i rekvizita: Ivana Ravlić
Šminka i fizura: Danijela Pavlek

Čemu služi znanje?

Rita je inteligentna, britka frizerka koja osjeća da joj u životu nešto nedostaje. Pravdan je toliko rezigniran da mu više ništa ne nedostaje. Ili je bar tako mislio dok nije počeo predavati na večernjem tečaju književnosti…

Ritina škola jedna je od najizvođenijih suvremenih komedija, a u produkciji Planet Arta adaptirana je za Hrvatsku. Priča a govori o tome što se događa kad se u ‘društvu znanja’ pojavi djevojka koja – ‘želi znati, želi shvatit, želi skužit…sve!!’?

Što je znanje, zašto je ono uopće potrebno i čemu ono služi ‘u zemlji u kojoj su zatvori puni doktora i profesora’… samo su neka od pitanja s kojima se njih dvoje susreću, svaki sa svoje strane katedre, na tečaju književnosti koji ih oboje mijenja.

Ritina škola govori o tome kako znanje utječe na čovjeka i njegov pogled na svijet, ali i o tome koliko  društvo utječe na znanje i na potrebu za njim.

Willy Russell je za Ritinu školu dobio nagradu Lawrence Olivier za najbolji dramski tekst 1980. godine.

 
Svečana 100. izvedba: 8. prosinca 2016., DK Gavella
Realizaciju predstave pomogli su Gradski ured za kulturu Grada Zagreba i Ministarstvo kulture RH.


‘Publika je u Planet Artu još jednom mogla uživati u nečemu što se posljednjih godina rijetko događa na zagrebačkim kazališnim pozornicama; u jednostavnoj, ljudski toploj priči i nepretencioznoj, ali i nadarenoj glumi Nataše Janjić Lokas i Marka Torjanca, koji je i uspješan redatelj predstave.’

‘Sve je dokraja ispunjeno dinamikom misli i inteligentnih rečenica, frca humorom, a osobito glumačkom suigrom u kojoj briljira Nataša Janjić Lokas.’
Andrija Tunjić, Vijenac

‘Oslanjajući se na značenjski slojevit i bogat tekst, preciznu i realističnu režiju, glumci su ostvarili izvrsne kreacije.’

‘Snažne glumačke osobnosti, njihova odlična komunikacija na sceni te uvjerljivi i životni likovi čine Ritinu školu uspjelom predstavom. Lagana je i pitka, a s druge strane bogata i slojevita u značenju. Njezina višeznačnost, temeljena na prvorazrednom dramskom predlošku i izvanrednoj glumi, kao i elementi britkog humora ni jednog gledatelja neće ostaviti ravnodušnim.’
Olivera Radović, Kulisa.hr

‘Marko Torjanac ne samo da je izabrao vrstan tekst, nego ga je odlično preveo i dosjetljivo ironično lokalizirao u „zemlju znanja“ te režirao s razumijevanjem, bez okolišanja, u pravoj brzini i intonaciji, a upravo tako su uloge Pravdana i Rite odigrali on i Nataša Janjić Lokas.’

‘Ritina škola nasmijava, zabavlja i nudi podosta materijala za razmišljanje, kao i najvažnije adute gotovo bilo koje predstave, a to su zanimljivi i prepoznatljivi likovi i odnosi te živi i uvjerljivi glumci.’
Janko Heidl, portal, Ravno do dna

‘Ritina škola osvaja lakoćom, ali i nimalo laganim sadržajem koji se krije iza nje.’

‘Rita se s pravom pita što će joj znanje u zemlji u kojoj su zatvori puni doktora i profesora? Na kraju priče pita se to i publika.’

‘Sjajno uklopljen Krleža (tj. Kržljavi) i barunica Castelli u priču o djelima svjetske književnosti.’
Bojana Radović, Večernji list

‘Nataša Janjić i Marko Torjanac oduševili su u dvorani Lisinski gdje su izveli komediju Ritina škola. Publika ih je nakon predstave pljeskom čak deset puta vraćala na pozornicu.’
24sata
2015.
Nagrada Fabijan Šovagović za najbolju žensku ulogu Nataši Janjić na 22. Festivalu glumca u Vinkovcima 2015.
Nagrada Fabijan Šovagović za najbolju mušku ulogu Marku Torjancu na 22. Festivalu glumca u Vinkovcima 2015.
Nagrada Osmijeh Biokova za najbolju žensku ulogu Nataši Janjić na Makarskom kulturnom ljetu 2015.
2014.
Nagrada za najbolju predstavu na festivalu Murtalije na Murteru 2014.
Nagrada za najbolju predstavu na festivalu Glumište pod Murvom u Skradinu 2014.
Nagrada za najbolju žensku ulogu Nataši Janjić na festivalu Murtalije na Murteru 2014.
Nagrada za najbolju žensku ulogu Nataši Janjić na festivalu Glumište pod Murvom u Skradinu 2014.
Nominacija za najbolju glumicu Nataši Janjić za Nagradu hrvatskog glumišta 2014.

willy-russell
William Willy Russell je engleski dramski pisac, pjesnik i skladatelj čija najpoznatija djela su drame Ritina škola (originalni naziv: Educating Rita), Shirley Valentine, Blood Brothers i Our Day Out.

Spisateljski rad započinje kao kantautor, a prva drama koja je izazvala interes javnosti bila je Keep Your Eyes Down koju je napisao još kao student 1971 godine.

Već 1974. postiže svjetski uspjeh mjuziklom o Beatlesima John, Paul, George, Ringo… and Bert za koji dobiva nagrade Evening Standard i London Theatre Critics Award.

Uz uspješne drame One For the Road i Stags and Hens sredinom sedamdestih, Russell se dokazuje i kao uspješan pisac filmskih i tv scenarija za filmove Death of A Young Young Man, Daughters of Albion, Our Day Out i One Summer, a sve mu donose reputaciju pisca koji uspjeva komunikativno pisati o najozbiljnijim temama.

Svoj najveći kazališni hit Educating Rita, za koji dobiva i Olivierovu nagradu, piše 1980. godine. Educating Rita danas se smatra modernim klasikom, a do danas je izvedena u gotovo svim zemljama svijeta.

Među brojnim djelima ističu se i Shirley Valentine koja mu uz drugu Olivierovu nagradu, donosi nagradu Tony i ponovna uprizorenja na pozornicama diljem svijeta te mjuzikl Bood Brothers koji mu donosi trećeg Oliviera i drugog Tonyja, a koji se na West Endu izvodio pune 24 godine.

Educating Rita uspješno je prenesena na film za što je Willy Russell dobio nominaciju za Oscara, nagrađivan mjuzikl o životu tinejdžera Our Day Out, napisan također u osamdesetima, doživljava adaptaciju za 21. stoljeće te se i danas s uspjehom izvodi.

Nakon brojnih kazališnih uspjeha, 2004. godine Russell se vraća kantautorskim korijenima i objavljuje uspješan album Hoovering the Moon te zajedno s kolegom Tim Firthom postavlja i nastupa u originalnom autorskom glazbeno dramskom projektu The Singing Playwrights.

Willy Russell jedan je od najizvođenijih pisaca svoje generacije, a njegov autorski opus toliko je bogat i širokog dosega da 2013. liverpulsko Sveučilište John Moores otvara Arhiv Williya Russella koji se bavi prikupljanjem njegove umjetničke ostavštine.

Zanimljiva je činjenica da je Russell jedno vrijeme, prije nego je upisao fakultet, radio kao frizer što ga je vjerojatno bar djelomično inspiriralo za njegovo najuspješnije djelo.

marko_torjanacMarko Torjanac diplomirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kao srednjoškolac bio je član Omladinskog studija ZKM-a u kojem dobija stipendiju i odlazi u umjetnički centar Brewery Art Centre u Kendal u Veliku Britaniju gdje na audiciji dobiva glavnu ulogu u predstavi Our Day Out Willyja Russela.

Profesionalni glumački put započinje u Dramskom kazalištu Gavella te nastavlja u Teatru ITD, u čiji je stalni član ansambla do 2006.godine.U tom periodu, među ostalima, igra Trepljova u Galebu, Laerta u Hamletu, Orsina u Na tri kralja, Cetija u Medvjedu Tepišaru, Ludoslava u Kralju Ubu, Aarona u Titu Androniku, Alfreda u Kraljici Majci , Krležu u Cabaretu ITD, Cabaret Majstora u Begović Cabaretu i Staljina u Ljubavnim pismima Staljinu i druge.

Ostvaruje uloge i u mnogim neovisnim i vaninstitucionalnim kazalištima među kojima se izdvajaju uloga Bernyja u Seksualnim perverzijama u Chicagu HKD Teatra iz Rijeke, Petra Glavine u Deložaciji, Louisa IV u Noći Bogova i Leonea u Fritzspielu Epilog teatra te u Glumačkoj družini Histrion uloga Josipa Drugog u Gričkoj vještici i Bernyja u drugoj postavi Seksualnih pervezija u Chicagu.

2001. osniva Kazalište Planet Art, usmjereno prema suvremenom problemskom dramskom repertoaru, kojemu je umjetnički i poslovni ravnatelj te producent. U Planet Artu osmišljava repertoar i sudjeluje kao prevoditelj, glumac i/ili redatelj u predstavama Velika Zvjerka, U posjetu kod gospodina Greena , Sumnja, Zečja rupa, Prekidi, Plemena i Posljednja Freudova seansa te u predstavama Tko je ovdje lud? i Ritina škola koje je i adaptirao.

U okviru Planet Arta pokreće Stand up comedy scenu i radionice koji su uspješno djelovali od 2004. do 2006. godine.

Autor je višegodišnjeg projekta Edukativno kazalište koje je dobilo i Posebno priznanje Američke akademije za razvoj ekukacije, a za koje je napisao tekstove Škola za prave frajere, Ja, ne!, Pokušajmo sami! i dječji mjuzikl Zubić Zupko te ih režirao i producirao.

Bio je glavni urednik časopisa Hrvatsko glumište 2001. i 2002. godine, jedan je od inicijatora i voditelja radne grupe za izmjene Zakona o kazalištu pri HDDU 2001. godine; bio je član radne skupine za izmjene i dopune Zakona o kazalištu pri Ministarstvu kulture RH 2005. godine, Koordinator Mreže neovisnih kazališta 2012./2103. godine i sudionik međunarodnog programa USA Ambasade Social changes through arts 2012. godine.

Povremeni je gost predavač na Odjelu produkcije ADU i autor nekoliko programskih i financijskih analiza kazališne scene u Hrvatskoj.

Glavni je urednik monografije 40 godina Stilskih vježbi i autor i scenarist nekoliko televizijskih emisija.

Povremeno nastupa na televiziji, filmu i na radiju.

Dobitnik je Nagrade Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na 2. Festivalu glumca u Vinkovcima 1996. godine za ulogu Alfreda u predstavi Kraljica majka, nagrade Zlatni smijeh na Danima Satire 2000. godine za ulogu Miroslava Krleže u Cabaretu &TD, nagrade Najhistrion 2000. godine za ulogu Bernyja predstavi Seksualne perverzije u Chicagu, dvostruki je dobitnik Nagrade za najbolju mušku ulogu na festivalu Glumište Pod Murvom u Skradinu 2011. i 2016. za uloge Larryja u Velikoj Zvjerci i Freuda u Posljednjoj Freudovoj seansi i trostruki je dobitnik Nagrade Fabijan Šovagović na Festivalu glumca u Vinkovcima za uloge Christophera u predstavi Plemena, Pravdana u predstavi Ritina škola i Freuda u predstavi Posljednja Freudova seansa.

natasaNataša Janjić diplomirala je glumu 2004. godine na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a od 2006. godine stalna je članica ansambla Dramskog kazališta Gavella.

U kazalištu je odigrala više od dvadeset zapaženih uloga započevši s ulogom Sonie u predstavi Život X 3 Yasmine Reza u kazalištu Mala scena i ulogom Marije Kraljić u predstavi Što ćemo sad? Branka Đurića u Kazalištu KNAPP za koje je 2005. godine nagrađena Nagradom Sabrija Biser na Danima satire u Zagrebu, Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju mladu glumicu i Nagradom Ivo Fici za najboljeg glumca na Festivalu glumca u Vinkovcima.

Za uloge Tanje u predstavi Četvrta sestra Janusa Glowatzkog i Helene u predstavi San ljetne noći W. Shakespearea u Dramskom kazalištu Gavella nagrađena je 2008. godine nagradom Zlatni smijeh za najbolju glumicu na Danima satire u Zagrebu, Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju mladu glumicu i nagradom Ardalion za najbolju glumicu na Jugoslovenskom pozorišnom festivalu u Užicu.

Neke od svojih nauspješnijih uloga ostvarila je u predstavama Kazališta Planet Art Prekidi i Ritina škola, obje u režiji Marka Torjanca. Za ulogu Alice u predstavi Prekidi nagrađena je Nagradom za najbolju mladu glumicu na Festivalu mladog glumca Zaplet 03 u Banja Luci 2011. godine. Za ulogu Rite u Ritinoj školi primila je Nagradu Fabijan Šovagović za najbolju žensku ulogu na 22. Festivalu glumca u Vinkovcima 2015. godine, nagradu Osmijeh Biokova za najbolju žensku ulogu na Makarskom kulturnom ljetu 2015., Nagradu za najbolju žensku ulogu na festivalu Murtalije na Murteru 2014. godine i Nagradu za najbolju žensku ulogu na festivalu Glumište pod Murvom u Skradinu 2014. godine. Iste godine bila je za ulogu Rite nominirana za Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju glumicu.

Jedna je od malobrojnih mladih glumica u Hrvatskoj koja je na filmu odigrala mnoge zapažene uloge kao što su uloge u filmovima Volim te Dalibora Matanića, Kenjac Antonia Nuića, Pravo čudo Lukasa Nole, Kradljivac uspomena Vicka Ruića, Sveti Georgije ubiva aždahu Srđana Dragojevića, Atomski zdesna Srđana Dragojevića, Goran Nevija Marasovića i mnoge druge. Za ulogu u filmu Sve džaba nagrađena je na Filmskom festivalu u Puli Zlatnom Arenom za sporednu ulogu 2006. godine.

Na TV-u smo je gledali u serijama Mamutica, Na terapiji i Prava žena.

marko_torjanacMarko Torjanac diplomirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kao srednjoškolac bio je član Omladinskog studija ZKM-a u kojem dobija stipendiju i odlazi u umjetnički centar Brewery Art Centre u Kendal u Veliku Britaniju gdje na audiciji dobiva glavnu ulogu u predstavi Our Day Out Willyja Russela.

Profesionalni glumački put započinje u Dramskom kazalištu Gavella te nastavlja u Teatru ITD, u čiji je stalni član ansambla do 2006.godine.U tom periodu, među ostalima, igra Trepljova u Galebu, Laerta u Hamletu, Orsina u Na tri kralja, Cetija u Medvjedu Tepišaru, Ludoslava u Kralju Ubu, Aarona u Titu Androniku, Alfreda u Kraljici Majci , Krležu u Cabaretu ITD, Cabaret Majstora u Begović Cabaretu i Staljina u Ljubavnim pismima Staljinu i druge.

Ostvaruje uloge i u mnogim neovisnim i vaninstitucionalnim kazalištima među kojima se izdvajaju uloga Bernyja u Seksualnim perverzijama u Chicagu HKD Teatra iz Rijeke, Petra Glavine u Deložaciji, Louisa IV u Noći Bogova i Leonea u Fritzspielu Epilog teatra te u Glumačkoj družini Histrion uloga Josipa Drugog u Gričkoj vještici i Bernyja u drugoj postavi Seksualnih pervezija u Chicagu.

2001. osniva Kazalište Planet Art, usmjereno prema suvremenom problemskom dramskom repertoaru, kojemu je umjetnički i poslovni ravnatelj te producent. U Planet Artu osmišljava repertoar i sudjeluje kao prevoditelj, glumac i/ili redatelj u predstavama Velika Zvjerka, U posjetu kod gospodina Greena , Sumnja, Zečja rupa, Prekidi, Plemena i Posljednja Freudova seansa te u predstavama Tko je ovdje lud? i Ritina škola koje je i adaptirao.

U okviru Planet Arta pokreće Stand up comedy scenu i radionice koji su uspješno djelovali od 2004. do 2006. godine.

Autor je višegodišnjeg projekta Edukativno kazalište koje je dobilo i Posebno priznanje Američke akademije za razvoj ekukacije, a za koje je napisao tekstove Škola za prave frajere, Ja, ne!, Pokušajmo sami! i dječji mjuzikl Zubić Zupko te ih režirao i producirao.

Bio je glavni urednik časopisa Hrvatsko glumište 2001. i 2002. godine, jedan je od inicijatora i voditelja radne grupe za izmjene Zakona o kazalištu pri HDDU 2001. godine; bio je član radne skupine za izmjene i dopune Zakona o kazalištu pri Ministarstvu kulture RH 2005. godine, Koordinator Mreže neovisnih kazališta 2012./2103. godine i sudionik međunarodnog programa USA Ambasade Social changes through arts 2012. godine.

Povremeni je gost predavač na Odjelu produkcije ADU i autor nekoliko programskih i financijskih analiza kazališne scene u Hrvatskoj.

Glavni je urednik monografije 40 godina Stilskih vježbi i autor i scenarist nekoliko televizijskih emisija.

Povremeno nastupa na televiziji, filmu i na radiju.

Dobitnik je Nagrade Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na 2. Festivalu glumca u Vinkovcima 1996. godine za ulogu Alfreda u predstavi Kraljica majka, nagrade Zlatni smijeh na Danima Satire 2000. godine za ulogu Miroslava Krleže u Cabaretu &TD, nagrade Najhistrion 2000. godine za ulogu Bernyja predstavi Seksualne perverzije u Chicagu, dvostruki je dobitnik Nagrade za najbolju mušku ulogu na festivalu Glumište Pod Murvom u Skradinu 2011. i 2016. za uloge Larryja u Velikoj Zvjerci i Freuda u Posljednjoj Freudovoj seansi i trostruki je dobitnik Nagrade Fabijan Šovagović na Festivalu glumca u Vinkovcima za uloge Christophera u predstavi Plemena, Pravdana u predstavi Ritina škola i Freuda u predstavi Posljednja Freudova seansa.


Iz kritika i medija
Arhiva – dizajn i fotografije

Premijera Ritine škole 7. travnja 2014., KD Lisinski

50. izvedba Ritine škole, 19. ožujka 2015. godine