U potrazi za smislom

Posljednja Freudova seansa

'Redateljski i glumački užitak.'

Mira Muhoberac, Kazalište.hr

Posljednja Freudova seansa

'Iza naizgled jednostavne rasprave skriva se precizan režijski i dramaturški mehanizam.'

Marko Vrančić, Ziher.hr

Posljednja Freudova seansa

'Bezvremenski tekst i parada glumačkog umijeća.'

Bojana Radović, Večernji list

Posljednja Freudova seansa

'Predstava zajedničke glumačke energija koja gledatelja s lakoćom seli u Freudov londonski dom.'

Marko Vrančić, Ziher.hr

Posljednja Freudova seansa

'Odlični glumci u redateljski fino vođenom duelu. Ozbiljan razgovar o Bogu kakav na kazališnoj sceni nedostaje već godinama.'

Sanja Nikčević, Bitno.net

Mark St. Germain
POSLJEDNJA FREUDOVA SEANSA
Uloge:
Sigmund Freud Marko Torjanac
C. S. Lewis Franjo Dijak
Prijevod, scenografija i režija: Marko Torjanac
Kostimografija: Đurđa Janeš
Izbor glazbe: Milorad Stranić
Oblikovanje svjetla i zvuka: Damir Rončević
Fotografija: Mladen Pobi
Dizajn: Tomislav Veltruski
Video: Hrvoje Felbar

U potrazi za smislom

Godina je 1939. Europa tone u kaos Drugog svjetskog rata, a mi svjedočimo susretu Sigmunda Freuda i C. S. Lewisa.

U neminovnom srazu dvaju svjetonazora, ova dva velika uma čije je mišljenje i djelovanje uvelike oblikovalo današnji svijet, sukobljavaju se oko pitanja Postoji li Bog?. Tijekom jednoipolsatne gorljive potrage za smislom imamo priliku zaviriti i u njihove osobne životne priče koje su ishodišta njihovih uvjerenja, ali i dvojbi.

Ova drama, bogata promišljanjima o smislu života, postavlja kompleksna pitanja o našoj civilizaciji i našem o današnjem vremenu, ali i o vječnoj potrebi čovjeka da objasni svijet i pronađe smisao.

Posljednja Freudova seansa dobila je 2009. godine prestižnu nagradu Off Broadway Alliance.

Premijera: 13. prosinca 2016., DK Gavella
Realizaciju predstave pomogli su Gradski ured za kulturu Grada Zagreba i Ministarstvo kulture RH.


‘Bezvremenski tekst i parada glumačkog umijeća’

‘Marko Torjanac opet nam je na hrvatske pozornice postavio odlično, bezvremensko djelo.’

‘Obojica glumaca u međusobnom nadigravanju čine bit Seanse. Odlično se prepoznaju i nadopunjuju.

Bojana Radović, Večernji list

‘Tako tešku temu i briljantan, svevremen i aktualan tekst mogu iznijeti samo najbolji i kazalištu, umjetnosti i dubinskim egzistencijalnim pitanjima najposvećeniji glumci.’

‘U stalnom verbalnom nadmetanju i međusobnoj suigri moćan a nježan Marko Torjanac kao dosljedan Freud izgubljenih iluzija i Franjo Dijak kao nježan a moćan oksfordski profesor s osobnom tajnom publici nude pravi redateljski i glumački užitak.’

‘Torjanac je izvrsno i za glumce i publiku tečno, precizno i plastično preveo tekst i sam ga režirao. Izvrsno vodi cijeli intelektualni dvoboj kao Sigmund Freud, pokazujući unutarnju snagu slavnoga psihoanalitičara, ali i vlastitu glumačku moć.’
Mira Muhoberac, Kazalište.hr

‘Iza naizgled jednostavne rasprave skriva se precizan režijski i dramaturški mehanizam. Tu se ne radi o pukom prepucavanju oko postojanju Boga, već o smirenoj i kulturnoj raspravi dvojice intelektualaca protkanoj humorom, raspravi kakva nedostaje u našem društvu.’

‘Predstava koja će, zahvaljujući osebujnoj energiji glumaca, gledatelja s lakoćom preseliti u Freudov londonski dom.’

‘Franjo Dijak je u potpunosti ušao u ulogu mladog strastvenog pisca dok Torjanac, uz realistično portretiranje Freudova zdravstvenog stanja, briljira u ironičnim komentarima na račun mladog Lewisa. U predstavi je najvažnija upravo njihova zajednička energija.’
Marko Vrančić, Ziher.hr

‘Odlični glumci u redateljski fino vođenom duelu raspravljaju ozbiljno i uvažavajući onog drugog. Zato mi je bilo osvježenje slušati i gledati kako dva pametna čovjeka razgovaraju o nečem ozbiljnom i važnom.’

‘Vrlina je otvaranje ozbiljne teme i ozbiljnog razgovara o Bogu na profesionalnoj kazališnoj sceni koja na taj način ne govori već gotovo stotinu godina. Ja bih je najradije i treći put gledala. I zato je svesrdno preporučujem.’

Sanja Nikčević, Bitno.net

Nagrada Fabijan Šovagović za najbolju mušku ulogu Marku Torjancu na 23. Festivalu glumca u Vinkovcima 2016.
Nagrada za najbolju predstavu na festivalu Glumište pod Murvom u Skradinu 2016.
Nagrada za najbolju mušku ulogu Marku Torjancu na festivalu Glumište pod Murvom u Skradinu 2016.

Marc St. Germain slikan u svom domu, 24. 3. 2011.( Frank Becerra Jr / The Journal News )

Mark St. Germain je višestruko nagrađivani američki dramski pisac poznat po dramama povijesne fikcije kakva je i Posljednja Freudova seansa, jedna od najdugovječnijih predstava na newyorškim pozornicama koja je 2011. dobila nagradu Off Broadway Alliance-a kao najbolja predstava, a koja se s prekidima izvodi od 2009. sve do danas.

St. Germain je za svoj spisateljski rad dobio i brojne druge prestižne nagrade poputOuter Critics Circle Award, Lucille Lortel Award, nagrade Time Magazina Year’s Ten Best, nagrade Joe A. Callaway, nagrade New Voices In American Theatre i druge.

Osim kazališnih drama Camping With Henry And Tom, Out of Gas On Lover’s Leap, Forgiving Typhoid Mary, Johnny Pye and the Fool-Killer, Jack’s Holiday i Stand By Your Man, scenarist je brojnih serija od Cosby Show-a do serije Crime and Punishment, režirao je dokumentarni film My dog, a okušao se i kao pisac za djecu višestruko nagrađivanom knjigom Three Cups. Surađuje s brojnim kazalištima u kojima njegove drame nastaju u kazališnim radionicama, a od 2012. scena kazališta u Pittsfieldu nosi njegovo ime.

Posljednja Freudova seansa prvo je djelo Mark St. Germaina izvedeno u Hrvatskoj.

marko_torjanacMarko Torjanac diplomirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kao srednjoškolac bio je član Omladinskog studija ZKM-a u kojem dobija stipendiju i odlazi u umjetnički centar Brewery Art Centre u Kendal u Veliku Britaniju gdje na audiciji dobiva glavnu ulogu u predstavi Our Day Out Willyja Russela.

Profesionalni glumački put započinje u Dramskom kazalištu Gavella te nastavlja u Teatru ITD, u čiji je stalni član ansambla do 2006.godine.U tom periodu, među ostalima, igra Trepljova u Galebu, Laerta u Hamletu, Orsina u Na tri kralja, Cetija u Medvjedu Tepišaru, Ludoslava u Kralju Ubu, Aarona u Titu Androniku, Alfreda u Kraljici Majci , Krležu u Cabaretu ITD, Cabaret Majstora u Begović Cabaretu i Staljina u Ljubavnim pismima Staljinu i druge.

Ostvaruje uloge i u mnogim neovisnim i vaninstitucionalnim kazalištima među kojima se izdvajaju uloga Bernyja u Seksualnim perverzijama u Chicagu HKD Teatra iz Rijeke, Petra Glavine u Deložaciji, Louisa IV u Noći Bogova i Leonea u Fritzspielu Epilog teatra te u Glumačkoj družini Histrion uloga Josipa Drugog u Gričkoj vještici i Bernyja u drugoj postavi Seksualnih pervezija u Chicagu.

2001. osniva Kazalište Planet Art, usmjereno prema suvremenom problemskom dramskom repertoaru, kojemu je umjetnički i poslovni ravnatelj te producent.
U Planet Artu osmišljava repertoar i sudjeluje kao prevoditelj, glumac i/ili redatelj u predstavama Velika Zvjerka, U posjetu kod gospodina Greena , Sumnja, Zečja rupa, Prekidi, Plemena i Posljednja Freudova seansa te u predstavama Tko je ovdje lud? i Ritina škola koje je i adaptirao.

U okviru Planet Arta pokreće Stand up comedy scenu i radionice koji su uspješno djelovali od 2004. do 2006. godine.

Autor je višegodišnjeg projekta Edukativno kazalište koje je dobilo i Posebno priznanje Američke akademije za razvoj ekukacije, a za koje je napisao tekstove Škola za prave frajere, Ja, ne!, Pokušajmo sami! i dječji mjuzikl Zubić Zupko te ih režirao i producirao.

Bio je glavni urednik časopisa Hrvatsko glumište 2001. i 2002. godine, jedan je od inicijatora i voditelja radne grupe za izmjene Zakona o kazalištu pri HDDU 2001. godine; bio je član radne skupine za izmjene i dopune Zakona o kazalištu pri Ministarstvu kulture RH 2005. godine, Koordinator Mreže neovisnih kazališta 2012./2103. godine i sudionik međunarodnog programa USA Ambasade Social changes through arts 2012. godine.

Povremeni je gost predavač na Odjelu produkcije ADU i autor nekoliko programskih i financijskih analiza kazališne scene u Hrvatskoj.

Glavni je urednik monografije 40 godina Stilskih vježbi i autor i scenarist nekoliko televizijskih emisija.

Povremeno nastupa na televiziji, filmu i na radiju.

Dobitnik je Nagrade Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na 2. Festivalu glumca u Vinkovcima 1996. godine za ulogu Alfreda u predstavi Kraljica majka, nagrade Zlatni smijeh na Danima Satire 2000. godine za ulogu Miroslava Krleže u Cabaretu &TD, nagrade Najhistrion 2000. godine za ulogu Bernyja predstavi Seksualne perverzije u Chicagu, dvostruki je dobitnik Nagrade za najbolju mušku ulogu na festivalu Glumište Pod Murvom u Skradinu 2011. i 2016. za uloge Larryja u Velikoj Zvjerci i Freuda u Posljednjoj Freudovoj seansi i trostruki je dobitnik Nagrade Fabijan Šovagović na Festivalu glumca u Vinkovcima za uloge Christophera u predstavi Plemena, Pravdana u predstavi Ritina škola i Freuda u predstavi Posljednja Freudova seansa.

marko_torjanacMarko Torjanac diplomirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kao srednjoškolac bio je član Omladinskog studija ZKM-a u kojem dobija stipendiju i odlazi u umjetnički centar Brewery Art Centre u Kendal u Veliku Britaniju gdje na audiciji dobiva glavnu ulogu u predstavi Our Day Out Willyja Russela.

Profesionalni glumački put započinje u Dramskom kazalištu Gavella te nastavlja u Teatru ITD, u čiji je stalni član ansambla do 2006.godine.U tom periodu, među ostalima, igra Trepljova u Galebu, Laerta u Hamletu, Orsina u Na tri kralja, Cetija u Medvjedu Tepišaru, Ludoslava u Kralju Ubu, Aarona u Titu Androniku, Alfreda u Kraljici Majci , Krležu u Cabaretu ITD, Cabaret Majstora u Begović Cabaretu i Staljina u Ljubavnim pismima Staljinu i druge.

Ostvaruje uloge i u mnogim neovisnim i vaninstitucionalnim kazalištima među kojima se izdvajaju uloga Bernyja u Seksualnim perverzijama u Chicagu HKD Teatra iz Rijeke, Petra Glavine u Deložaciji, Louisa IV u Noći Bogova i Leonea u Fritzspielu Epilog teatra te u Glumačkoj družini Histrion uloga Josipa Drugog u Gričkoj vještici i Bernyja u drugoj postavi Seksualnih pervezija u Chicagu.

2001 osniva Kazalište Planet Art, usmjereno prema suvremenom problemskom dramskom repertoaru, kojemu je umjetnički i poslovni ravnatelj te producent.
U Planet Artu osmišljava repertoar i sudjeluje kao prevoditelj, glumac i/ili redatelj u predstavama Velika Zvjerka, U posjetu kod gospodina Greena , Sumnja, Zečja rupa, Prekidi, Plemena i Posljednja Freudova seansa te u predstavama Tko je ovdje lud? i Ritina škola koje je i adaptirao.

U okviru Planet Arta pokreće Stand up comedy scenu i radionice koji su uspješno djelovali od 2004. do 2006. godine.

Autor je višegodišnjeg projekta Edukativno kazalište koje je dobilo i Posebno priznanje Američke akademije za razvoj ekukacije, a za koje je napisao tekstove Škola za prave frajere, Ja, ne!, Pokušajmo sami! i dječji mjuzikl Zubić Zupko te ih režirao i producirao.

Bio je glavni urednik časopisa Hrvatsko glumište 2001. i 2002. godine, jedan je od inicijatora i voditelja radne grupe za izmjene Zakona o kazalištu pri HDDU 2001. godine; bio je član radne skupine za izmjene i dopune Zakona o kazalištu pri Ministarstvu kulture RH 2005. godine, Koordinator Mreže neovisnih kazališta 2012./2103. godine i sudionik međunarodnog programa USA Ambasade Social changes through arts 2012. godine.

Povremeni je gost predavač na Odjelu produkcije ADU i autor nekoliko programskih i financijskih analiza kazališne scene u Hrvatskoj.

Glavni je urednik monografije 40 godina Stilskih vježbi i autor i scenarist nekoliko televizijskih emisija.

Povremeno nastupa na televiziji, filmu i na radiju.

Dobitnik je Nagrade Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na 2. Festivalu glumca u Vinkovcima 1996. godine za ulogu Alfreda u predstavi Kraljica majka, nagrade Zlatni smijeh na Danima Satire 2000. godine za ulogu Miroslava Krleže u Cabaretu &TD, nagrade Najhistrion 2000. godine za ulogu Bernyja predstavi Seksualne perverzije u Chicagu, dvostruki je dobitnik Nagrade za najbolju mušku ulogu na festivalu Glumište Pod Murvom u Skradinu 2011. i 2016. za uloge Larryja u Velikoj Zvjerci i Freuda u Posljednjoj Freudovoj seansi i trostruki je dobitnik Nagrade Fabijan Šovagović na Festivalu glumca u Vinkovcima za uloge Christophera u predstavi Plemena, Pravdana u predstavi Ritina škola i Freuda u predstavi Posljednja Freudova seansa.

franjo_dijakFranjo Dijak diplomirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.Glumački put započinje u neovisnim kazalištima i produkcijama među kojima se izdvajaju uloge u predstavama Teatra Exit Istok, Igre u dvorištu, Adrian Mole, Komadi, Alisa iz kompjutera, Noževi u kokošima te u predstavama Teatra ITD Shopping and Fucking, Murlin Murlo i Žaba.

Od uloga u neovisnim produkcijama svakako valja izdvojitii ulogu Adama u Adamu i Evi Teatra Kufer i ulogu C.S.Lewisa u Posljednjoj Freudovoj seansi, jednu od njegovih najboljih uloga.

Kasnije postaje stalnim članom Dramskog kazališta Gavella gdje značajne uloge ostvaruje u predstavama Gospođica Julija, Četvrta sestra, Mećava, San Ivanjske noći, Život je san, Barbelo, o psima i djeci, Leda, Zločin i kazna, Amadeus, Hrvatski bog Mars i drugima.

Značajnije uloge ostvario je u fimovima Srce nije u modi, Kraljica noći, Vratite im Dinamo, Sex, piće i krvoproliće, Lopovi prve klase, Karaula, Sve džaba, Pravo čudo, Goran i drugima te u serijama Veliko spremanje i Žutokljunac.

Dobitnik je Nagrade za najboljeg mladog glumca Festivala Malih scena u Rijeci, Nagrade hrvatskog glumišta 2005. godine i Nagrade za najbolju mušku ulogu na Festivalu u Montrealu za ulogu u filmu Goran .


Iz kritika i medija
Arhiva – dizajn i fotografije

Premijera Posljednje Freudove seanse, 2015. godine