Kakva je umjetnost u totalitarizmu?

Ljubavna pisma Staljinu

Premijera: 4. studenoga u DK Gavella, Zagreb

Ljubavna pisma Staljinu

Ljubavna pisma Staljinu

Ljubavna pisma Staljinu

Ljubavna pisma Staljinu

Ljubavna pisma Staljinu

Juan Mayorga
LJUBAVNA PISMA STALJINU
Uloge:
Mihail Bulgakov Franjo Dijak
Jelena Andrejevna Anastasija

Jankovska

Staljin Marko Torjanac
Režija: Saša Broz
Pomoćnik redateljice

i scenograf:

Marko Torjanac
Prijevod: Marta Vuković
Lektura: Đurđa Škavić
Kostimografija: Đurđa Janeš
Oblikovanje svjetla i zvuka: Damir Rončević
Šminka: Danijela Pavlek
Dizajn: Tomislav Veltruski
Fotografija: Mladen Pobi
Video: Hrvoje Felbar

Kakva je umjetnost u totalitarizmu?

Sovjetski savez. Tridesete godine prošloga stoljeća.
Piscu legendarnog romana ‘Majstor i Margarita’ Mihailu Bulgakovu zabranjeno je izdavanje i izvođenje njegovih djela.
Obraća se Staljinu o kojemu ovisi sudbina svih umjetnika u Rusiji.
Jednoga dana dobiva potpuno neočekivan telefonski poziv.
Na telefonu je Staljin.
Osobno.

Ova povijesna fikcija inspirirana je crticom iz stvarnog života njezinih protagonista – jednog od najznačajnijih ruskih pisaca Mihaila Bulgakova i diktatora Josifa Visarionoviča Staljina.
Drama obrađuje odnos totalitarizma i umjetnosti, autoritarnog vladara i pisca kroz osobni sukob Bulgakova i Staljina te propituje cijenu i granicu slobode i slobodne misli tada kao i danas.
Kompleksno uranjajući u vrijednosti i razloge dva suprotstavljena principa, ova drama donosi dinamičnu i intenzivnu studiju vječnih pitanja koja se postavljaju pred pojedinca, društvo i umjetnost.

Premijera: 4. 11. 2018. u 20 sati, DK Gavella, Zagreb



Fotografije: Hrvoje Felbar

Juan Antonio Mayorga Ruano  Rođen je u Madridu 1965. studirao je filozofiju i matematiku, iako je njegovo pravo zvanje bilo kazalište. Njegovi rani radovi nastali su s grupom ‘El Astillero’, kolekcijom pisanja otvorenih za različite trendove. Uskoro je razvio vlastiti dramatičan pristup koji je naglašavao njegovu sklonost prema svijetu ideja.
Njegova najpopularnija djela su “Siete hombres Buenos”, “Más cenizas” (rad koji je osvojio drugu nagradu na prestižnom Calderón de la Barca 1992.), “El sueño de Ginebra”, “Spaljeni vrt” i “Ljubavna pisma Staljinu “(refleksija o umjetnosti i moći koja je 1999. godine predstavljena u Nacionalnom dramskom centru). Između 2000. i 2009. godine napisao je verzije klasičnih španjolskih i međunarodnih djela za pozornicu.
Napisao je doktorsku disertaciju o Walteru Benjaminu, čija filozofija ima značajan utjecaj na njegovo pisanje za kazalište.

Saša Broz je rođena u Zagrebu, gdje uz osnovnu i srednju školu pohađa i Školu za klasični balet i ritmiku. Kao dobitnica dvogodišnje stipendije za klasični balet usavršavala se na Moskovskom akademskom koreografskom učilištu (MAXY), a školovanje nastavlja na Akademiji dramske umjetnosti na kojoj diplomira smjer kazališne režije i radiofonije.
Bila je ravnateljica Istarskog narodnog kazališta u Puli (2004-2006) te ravnateljica Opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci (2013-2014). Od 1994. godine profesionalno surađuje s brojnim domaćim kazalištima. Dugogodišnja je vanjska suradnica HRT-a na sinkronizaciji animiranih filmova. Za HRT je režirala specijalne projekte kao što su glazbeni spektali Porin i Dora, te proslava obljetnice HRT-a u KD Lisinski. Režirala je i otvaranje 50. Pulskog filmskog festivala, a nekoliko je puta režirala i strukovnu dodjelu Nagrada hrvatskoga glumišta. Bila je i članica stručnih žirija Festivala malih scena u Rijeci i Dana satire u Zagrebu.
Neke od kazališnih režija su:
C. Goldoni: Gostioničarka Mirandolina – HNK Zagreb
C. Goldoni: La Finta ammalata – Talijanska drama HNK Ivana pl. Zajca Rijeka
F. Lhotka Kalinski: Svijetleći grad – Opera HNK Ivana pl. Zajca Rijeka
I. Škorić: Libreto – HNK Split
M. Puig – V. Stojsavljević: Poljubac žene pauka – GDK Gavella
D. Jelačić Bužimski: Gospodar sjena – GDK Gavella
H. Bojčev: Opća bolnica – Kerempuh
J. Mayorga: Ljubavna pisma Staljinu – Teatar ITD
C. Churchill: Negdje daleko – Teatar ITD
T. Strozzi – D. Delbianco: Igra u dvoje – Histrioni
C. Dickens – D. Lukić: Velika očekivanja – GK Trešnja
A. Šenoa – Z. Kiseljak: Zlatarovo zlato – GK Trešnja
A. Šenoa – Z. Kiseljak: Postolar i vrag – GK Trešnja
V. Sigarev: Zmijsko leglo – NP Tuzla
Braća Presnjakov: Igrajući žrtvu – NP Tuzla
Perrault – Ž. Udovičić Pleština: Pepeljuga – ZKL
A. Galland – Ž. Udovičić Pleština: Aladin i čarobna svjetiljka – ZKL
Z. Kiseljak: Siromah i vrag – GK Žar ptica
J. Horvat – Z. Kiseljak: Waitapu – GK Žar ptica
Z.Kiseljak: Indijanska priča – GK Žar ptoca
O. Wilde – V. Stojsavljević: Saloma – vlastita produkcija, Paromlin
Schisgall: Ljubaf – vlastita produkcija/Mala scena
M. McDonagh: Pillowman – Scena Gorica

franjo_dijakFranjo Dijak diplomirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Glumački put započinje u neovisnim kazalištima i produkcijama među kojima se izdvajaju uloge u predstavama Teatra Exit Istok, Igre u dvorištu, Adrian Mole, Komadi, Alisa iz kompjutera, Noževi u kokošima te u predstavama Teatra ITD Shopping and Fucking, Murlin Murlo i Žaba.Od uloga u neovisnim produkcijama svakako valja izdvojiti i ulogu Adama u Adamu i Evi Teatra Kufer i ulogu C.S. Lewisa u Posljednjoj Freudovoj seansi, jednu od njegovih najboljih uloga.

Kasnije postaje stalnim članom Dramskog kazališta Gavella gdje značajne uloge ostvaruje u predstavama Gospođica Julija, Četvrta sestra, Mećava, San Ivanjske noći, Život je san, Barbelo, o psima i djeci, Leda, Zločin i kazna, Amadeus, Hrvatski bog Mars i drugima.

Značajnije uloge ostvario je u fimovima Srce nije u modi, Kraljica noći, Vratite im Dinamo, Sex, piće i krvoproliće, Lopovi prve klase, Karaula, Sve džaba, Pravo čudo, Goran i drugima te u serijama Veliko spremanje i Žutokljunac.

Dobitnik je Nagrade za najboljeg mladog glumca Festivala Malih scena u Rijeci, Nagrade hrvatskog glumišta 2005. godine i Nagrade za najbolju mušku ulogu na Festivalu u Montrealu za ulogu u filmu Goran.

Anastasija Jankovska svoje glumačko školovanje započinje na Državnoj akademiji dramske umjetnosti u Sankt Petersburgu, a zatim po povratku u Zagreb upisuje i dilomira glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Prva uloga kojom se predstavila na kazališnoj sceni i na sebe svratila pažnju bila je uloga Sestre James u Sumnji Kazališta Planet Art u režiji Marka Torjanca.

Nakon toga nastupa u predstavama kazališta Mala Scena, Teatra ITD i drugima, a ubrzo nakon diplome postaje stalnom članicom HNK u Splitu gdje je ostvarila mnoge zapažene uloge te je više puta nagrađivana, među ostalim i Nagradom Sabrija Biser na 34. Danima satire u Zagrebu, Nagradom Fabijan Šovagović za najbolju glumicu za ulogu u predstavi Srce veće od ruku Teatra Play Drama, nagradom Marul na festivalu Marulićevi dani i Nagradom hrvatskog glumišta.

marko_torjanacMarko Torjanac diplomirao je glumu na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Kao srednjoškolac bio je član Omladinskog studija ZKM-a u kojem dobija stipendiju i odlazi u umjetnički centar Brewery Art Centre u Kendal u Veliku Britaniju gdje na audiciji dobiva glavnu ulogu u predstavi Our Day Out Willyja Russela.

Profesionalni glumački put započinje u Dramskom kazalištu Gavella te nastavlja u Teatru ITD, u čiji je stalni član ansambla do 2006.godine.U tom periodu, među ostalima, igra Trepljova u Galebu, Laerta u Hamletu, Orsina u Na tri kralja, Cetija u Medvjedu Tepišaru, Ludoslava u Kralju Ubu, Aarona u Titu Androniku, Alfreda u Kraljici Majci , Krležu u Cabaretu ITD, Cabaret Majstora u Begović Cabaretu i Staljina u Ljubavnim pismima Staljinu i druge.

Ostvaruje uloge i u mnogim neovisnim i vaninstitucionalnim kazalištima među kojima se izdvajaju uloga Bernyja u Seksualnim perverzijama u Chicagu HKD Teatra iz Rijeke, Petra Glavine u Deložaciji, Louisa IV u Noći Bogova i Leonea u Fritzspielu Epilog teatra te u Glumačkoj družini Histrion uloga Josipa Drugog u Gričkoj vještici i Bernyja u drugoj postavi Seksualnih pervezija u Chicagu.

2001. osniva Kazalište Planet Art, usmjereno prema suvremenom problemskom dramskom repertoaru, kojemu je umjetnički i poslovni ravnatelj te producent. U Planet Artu osmišljava repertoar i sudjeluje kao prevoditelj, glumac i/ili redatelj u predstavama Velika Zvjerka, U posjetu kod gospodina Greena , Sumnja, Zečja rupa, Prekidi, Plemena i Posljednja Freudova seansa te u predstavama Tko je ovdje lud? i Ritina škola koje je i adaptirao.

U okviru Planet Arta pokreće Stand up comedy scenu i radionice koji su uspješno djelovali od 2004. do 2006. godine.

Autor je višegodišnjeg projekta Edukativno kazalište koje je dobilo i Posebno priznanje Američke akademije za razvoj ekukacije, a za koje je napisao tekstove Škola za prave frajere, Ja, ne!, Pokušajmo sami! i dječji mjuzikl Zubić Zupko te ih režirao i producirao.

Bio je glavni urednik časopisa Hrvatsko glumište 2001. i 2002. godine, jedan je od inicijatora i voditelja radne grupe za izmjene Zakona o kazalištu pri HDDU 2001. godine; bio je član radne skupine za izmjene i dopune Zakona o kazalištu pri Ministarstvu kulture RH 2005. godine, Koordinator Mreže neovisnih kazališta 2012./2103. godine i sudionik međunarodnog programa USA Ambasade Social changes through arts 2012. godine.

Povremeni je gost predavač na Odjelu produkcije ADU i autor nekoliko programskih i financijskih analiza kazališne scene u Hrvatskoj.

Glavni je urednik monografije 40 godina Stilskih vježbi i autor i scenarist nekoliko televizijskih emisija.

Povremeno nastupa na televiziji, filmu i na radiju.

Dobitnik je Nagrade Ivo Fici za najboljeg mladog glumca na 2. Festivalu glumca u Vinkovcima 1996. godine za ulogu Alfreda u predstavi Kraljica majka, nagrade Zlatni smijeh na Danima Satire 2000. godine za ulogu Miroslava Krleže u Cabaretu &TD, nagrade Najhistrion 2000. godine za ulogu Bernyja predstavi Seksualne perverzije u Chicagu, dvostruki je dobitnik Nagrade za najbolju mušku ulogu na festivalu Glumište Pod Murvom u Skradinu 2011. i 2016. za uloge Larryja u Velikoj Zvjerci i Freuda u Posljednjoj Freudovoj seansi i trostruki je dobitnik Nagrade Fabijan Šovagović na Festivalu glumca u Vinkovcima za uloge Christophera u predstavi Plemena, Pravdana u predstavi Ritina škola i Freuda u predstavi Posljednja Freudova seansa. Za ulogu Freuda osvojio je i Joakimov prsten u na međunarodnom JoakimInterFestu u Kragujevcu 2017. godine.

Galerija – Premijera, 4.11.2018. Gavella (Fotografije: Mladen Pobi)